Povijest
Isječak iz brošure izdane povodom 40. god. ŠK Polet
(20.06.2003. - 16.46)
LEGENDE ZAUVIJEK ŽIVE

U doba elektroničke pošte računala, mobilnih komunikacija i globalnog svjetskog sela, rijetko nam se misli vraćaju na Ljude koji su pokrenuli tradiciju življenja u našem mjestu. Vrtoglavi napredak života čak ni onima koji se još uvijek mogu pohvaliti podužim životnim vijekom i sjećanjem na navedene dane ne ostavlja dovoljno vremena da se sjete možda i najljepših životnih trenutaka te da povijesne dijelove prenesu na nove generacije. Tradicija društvenog življenja u Buševcu postoji od najranije povijesti samog mjesta, začela se kroz organiziranje seoskih zadruga, a da bi danas kulminirala masovnim djelovanjem mještana, koji kroz kulturu, sport, vatrogastvo i mnoge druge organizirane udruge kvalitetu življenja svojeg mjesta podižu na visoke standarde. Brojna postavljana pitanja o buševskoj slozi ostaju bez odgovora. Da li su to geni, tradicija ili kućni odgoj, ili su pak naši preci bili pripadnici određene cirkuske skupine koja je svoje putovanje završila u ovom dijelu Turopolja, ostavivši nam tako u nasljeđe izuzetnu sposobnosti organizacije vlastitog življenja, teško je reći, a odgovor na to pitanje zasigurno nikada nećemo pronaći. Stoga ćemo vam u nekoliko crtica pokušati dočarati povijest. Davne 1895. godine osnovani su buševski Jegeduši, guslači, čija je osnovna zadaća bila uveseljavati svjetinu. I iako su večernje zabave sa svirkom odisale sve većom posjetom, u zraku se još uvijek osjećao miris paleži iz davne 1815. godine, kada je u katastrofalnom požaru izgorjelo čitavo selo. Paralelno sa organizacijom zabavnih večeri Jegeduši su prerasli u tamburaški zbor, a iste 1900. godine osnovano je i Dobrovoljno vatrogasno društvo Buševec, čiji su idejni začetnici bili Josip Robić (Kolar), Josip Kovačević (Štefanov) i Ivan Robić (Serežan). Ulazak u 20. stoljeće kao da je pokrenuo niz događaja koji će preobraziti dotadašnji život. 1905. godine je otvorena knjižnica DVD-a iz koje je normalnim slijedom događaja izrasla i 1908. godine otvorena Pučka škola za djecu Buševca, Rakitovca, Laza i Turopolja. Već takav slijed događaja i gotovo da možemo reći «nekontroliran» razvoj mjesta rezultirao je 1920. godine osnivanjem Prosvjetno dobrotvornog društva - Seljačka sloga, koje je bilo prvo organizirano kulturno umjetničko društvo u Hrvata. Osnivači Josip Zubek, Josip Kos, Stjepan Kovačević, Ivan Robić i Mato Detelić uz pomoć brojnih mještana predanim radom već 1923. godine postavljaju i prikazuju prve predstave u Seljačkom domu, kako su mještani nazivali prostor bivše stare škole, a predstave «Seljak i građanin» i «Car i svinjar» odnijevši silne simpatije pučanstva, postavile su čvrst temelj za uključenje mladih u rad društva, ne sluteći da će njihovi «nasljednici» sa istim u budućnosti proputovati gotovo čitav svijet.
Prevrtljivih tridesetih godina prošlog stoljeća, godina političkih prevrata i siromaštva, godina kada je zbog diktature Aleksandra Karađorđevića zabranjen kulturno-prosvjetni rad Ogranka Seljačke sloge u Buševcu, dvadesetak mladića iz Buševca počinje u Živicama na Ciglani, pisanje buševske sportske povijesti. Nisu ni slutili da će igra u kojoj su bezglavo natjeravali krpenjaču, zvana nogomet, postati najpopularniji sport proteklog stoljeća, sport zbog kojeg će se i ratovi prekidati na 90 minuta. Veliki dio muške i ženske mladeži u to vrijeme nije bio ni u kakvom društvu. Nedjeljne zabave koje su se redovito održavale na dva mjesta, u sučijskoj gostioni na «križanju» i kod starog Bartolina bile su jedina dostupna razonoda toga doba. Osim plesnih pokušaja mladići su nerijetko potaknuti djelovanjem nekontrolirano ispijenih pehara domaćeg vina, organizirali grupna krstarenja selom bučeći i pjevajući do ranih jutarnjih sati. Nerijetko se događalo da je susretom dvije ili više takvih grupica dolazilo do sitnih čarki i svađa koje su često završavale krvavim glavama.
Krajem 1932. godine u selo dolazi mladi učitelj Matija Mihatović. Ubrzo se oko njega okupilo nekoliko ozbiljnih mladih prijatelja među kojima su prednjačili Katulić Ivan i Radovan Tomšić, mladići koji su kroz svoju Ljubav prema knjizi i glazbi prednjačiti sa naprednim idejama u selu. Situacija u selu nije bila blistava, vladala je neimaština, a i česte pijanke, tučnjave i nepodopštine seoske mladeži sve više su zabrinjavale navedenu trojku. Na večernje razgovore i žustre diskusije o situaciji u selu ponekad su navratili u stan mladog učitelja i Kos Juraj, tadašnji student veterine i Robić Stjepan, gimnazijalac. Na koji način život učiniti boljim, kako smiriti zavađene strane, te kako organizirati život mladih i pružiti im mogućnost pražnjenja ionako povelike količine nagomilane energije postala je jedna od glavnih opsesija navedene grupice ljudi. I konačno se rodila ideja o vrijednosti koje se niti slutilo tada nije. Predloženo osnivanje nogometnog kluba u Buševcu zahtijevalo je određene pokuse. Najveća žrtva je bila čarapa, nekoliko krpa i malo slame, a u spretnim rukama Stjepana Robića nastala je prva nogometna lopta u Buševčana. Vijest je brzo prostrujala mjestom, a tratina na kraju sela koju su po konjima vjerojatno nazvali Kobilak bila je idealni prostor za demonstraciju. Natjeravanje budućih nogometaša i lopte potrajalo bi u nedogled da u ranim večernjim satima i nogometaši i lopta nisu iznemogli, no izuzetan interes mladih dao je obavezu svima za nastavak započete akcije. lako su mnogi tadašnjih 10 dinara čuvali za osnovne životne potrepštine koje su za taj iznos namirivale potrebu i za nekoliko narednih mjeseci ipak im nije bilo teško izdvojiti istu količinu novaca kako bi se u Zagrebu kupila prava kožna lopta.
Dvanaest odvažnih i hrabrih mladića svojom je donacijom u ukupnoj vrijednosti od 110 potrebnih dinara ušla u povijest kao neposredni osnivači i članovi budućeg kluba. Bili su to: Robić Stjepan, Tomšić Radovan, Katulić Ivan (Štefinov), Mihatović Matija, Robić Jakob, Katulić Ivan (Češnov), Kos Filip, Kos Juraj, Katulić Vinko, Đuretić Mijo, Rožić Jakob i Horvačić Tomo. Za razliku od današnjih brzopletih osnivanja pojedinih udruga tada je sve imalo svoja pravila. Pravila kluba su napravljena prema uzoru na pojedine zagrebačke klubove i prilagođena ondašnjim seoskim prilikama. Osnivački odbor u sastavu Mihatović Matija, Katulić Ivan, Tomšić Radovan i Kos Juraj, uspio je od tadašnjih vlasti ishoditi dozvolu za održavanje osnivačke skupštine, kao i odobrenje predloženih pravila budućeg sportskog kluba Seljak u Buševcu.
Druga polovica •listopada 1933. ponudila je uz 27 prisutnih članova, osnivačku skupštinu sportskog kluba Seljak, da bi «Ministarstvo fizičkog vaspitanja naroda» tadašnje kraljevine Jugoslavije 15, ožujka 1934. godine izdalo dozvolu za rad te se taj datum službeno smatra za početak djelovanja sportskog kluba «Seljak».

NOGOMET ILI KRUH

U tadašnje vrijeme svaki kulturno prosvjetni rad i okupljanja mještana u tom smislu bili su strogo zabranjeni. Stoga se uz život i djelovanje sportskog kluba okupljalo mnogo seoske mladeži oba spola. Igralište na starom sajmištu koje se u početku koristilo za sportske aktivnosti bilo je premalo. Užurbano se tražila lokacija za novo i odabir je pao ne Čret, blatnu i od svinja razrovanu šikaru koja je ubrzo velikim entuzijazmom mještana raskrčena i pretvorena u sportski teren koji je zadovoljavao tadašnje uvjete. Betonski valjci koji su bili garažirani u Lekeniku, posuđeni su na nekoliko dana te je kompletna ledina povaljana i pripremljena za što kvalitetnije natjeravanje lopte. Ljudi su u to vrijeme živjeli od poljoprivrede, uzgajajući nešto malo stoke koja im je osiguravala pomoć u obradi zemlje i osnovnu prehranu. obzirom da se većina poslova obavljala ručno, mladi ljudi su bili angažirani gotovo cijeli dan u obavljanju kućnih poslova. Samo poneki od najsretnijih imali su tu sreću da nešto novaca zarade na pilani u Turopolju gdje su bili zaposleni. Početkom djelovanja nogometnog kluba, mladi ljudi koji su se prihvatili nogometne igre imali su izuzetno velikih problema oko usklađivanja radnih i sportskih obaveza. Stoga su se nerijetko u poljima mogle vidjeti obiteljske svađe očeva i sinova kada su ovi drugi napuštali rad u polju i odlazili na treninge. Mnogi u selu nisu mogli shvatiti ovakav vid zabave mladih, te su stoga neposredno i otežavali napredak sportskog kluba. Neki od njih nikako nisu mogli dozvoliti da im djeca polugola natjeravaju krpenjaču na ledini, a drugi pak ženskoj populaciji nisu dozvoljavali da gledaju oskudno odjevene muškarce u sportskom nadmetanju. Ipak bez obzira na pojedina takva razmišljanja članstvo kluba je raslo iz dana u dan, a nedjeljne utakmice u Čretu imale su sve više posjetitelja. Razvojem sportskih aktivnosti i zabranom kulturnih Ogranak «Seljačke sloge» je proživljavao jednu od najdubljih kriza od svoga osnutka. No ubrzo je postalo jasno da u selu podjela na glumce, pjevače, tamburaše i nogometaše nikada nije bilo, te da su korijeni osnivača svih udruga isti, pa je stoga krajem 1934. godine, a u okvirima sportskog kluba Seljak, osnovan muški pjevački zbor, koji je pristupanjem prvih 9 djevojaka početkom 1935. godine postao mješoviti pjevački zbor. Kako su roditelji bili sumnjičavi na uključenje ženske djece u rad sportskog kluba, pa makar se radilo i o pjevanju, upravni odbor je za svaku djevojku posebno pregovarao sa roditeljima i izdavao garanciju o časnim i poštenim namjerama. Koliko će teško obećanje biti održati upravni odbor je shvatio već nakon održavanja prvih proba kada je došlo do prvih međusobnih svađa među ženskim dijelom članova, a članovi upravnog odbora prolili su mnogo znoja dok bi izmirili zavađene strane.

MIRIS RATA

1937. godine obitelj Katulić je učinila plemenito djelo za dobrobit razvoja mjesta. Od prodaje šume u živicama koja je bila u njihovom vlasništvu nabavljen je prvi radio aparat koji je u to vrijeme bio velika rijetkost u Turopolju. Pjevački zbor zajedno sa glumačkom sekcijom u sklopu sportskog kluba održao je oko 30 nastupa u Buševcu i okolnim mjestima, a 1939 godine obnovom rada Ogranka «Seljačke sloge» iste su prestale s radom u okvirima sportskog kluba Seljak. lako se u selu o tome nije mnogo pričalo ratni događaji u svijetu i pohodi nacističke Njemačke na čelu sa Hitlerom ipak su malo pomalo počeli biti nezaobilazna tema večernjih seoskih razgovora i domjenaka. No život u selu je tekao dalje, a rastom poljoprivredne proizvodnje i povećanjem potražnje za pojedinim proizvodima polako se počela ukazivati potreba za organiziranjem jedinice koja će zastupati interese seljaka proizvođača, odnosno zadrugara, te je 1940. godine u Buševcu osnovana «Nabavna prodajna zadruga S.O.J. Buševec», a prvi predsjednik iste bio je Ivan Kovačević, tajnik Ivan Katulić, dok je prvi poslovođa bio Franjo Kos. I dok je zadruga štitila interese mještana i poljoprivrednika, osjetio se i lagani napredak poljoprivredne proizvodnje, odnosno poboljšanje uvjeta života u selu. Kako je rat bio sve bliže i kako je ubrzo svima postalo jasno da niti Buševec neće ostati pošteđen, a prema uzoru na ostale sredine 1941. godine osnovana je prva partijska ćelija, koja se nakon prvog napada fašista, te zbog kolebljivosti članova ubrzo raspada. Netom nakon raspada, točnije početkom 1942. godine u partizane odlaze Mijo Kos - Zorko i Nikola Detelić, a za njima ubrzo odlaze i ostali mještani. Ukupno je u zbjegu sudjelovalo 127 mještana dok ih je 32 poginulo. Na nogomet tada nitko nije ni pomislio, a 53 člana nogometnog kluba Seljak otišla su u rat. U slijedećih nekoliko godina, sve do 1945 godine rijetko su se i viđali, ali su ipak mnogi dočekali pobjedu. Za petnaestoricu odvažnih mladića, nogometaša poginulih u ratu, ona je zauvijek ostala nedosanjani san, iako je njihov doprinos slobodi bio nemjerljiv. Bili su to: Stjepan Črnko, Nikola, Ivan, Franjo i Imbro Detelić, Mijo i Jakob Katulić, Nikola Petrnac, Nikola, Josip i Franjo Rožić, Mato i Stjepan Robić, Stjepan i Josip Vinter.

RAZVITAK DJELOVANJA

1945. godine, godine koja je obilježila završetak rata mnoge su aktivnosti obnovljene Buševcu. Najprije je osnovana organizacija narodne omladine na čelu koje su bile dvije mlade djevojke Robić Anica, tadašnja učiteljica i Črnko Barica. Odmah potom svoju djelatnost obnavlja i nogometni klub Seljak koji će već početkom 1947. godine odlukom članova skupštine promijeniti ime u nogometni klub Polet. 1949. godine nogometaši Poleta ulaze u sustav natjecanja Sisačkog podsaveza u kojem ostaju sve do 1957 godine kada prelaze u natjecateljski sustav Zagrebačkog podsaveza. Sedam godina ranije, točnije 1950. godine život u Buševcu obilježavaju dva događaja. Dugo godina građeni Zadružni dom konačno dočekuje dan svog otvaranja, a tim povodom je instaliran i prvi kino-projektor u Buševcu. Prvi film koji je prikazan bio je Na svojoj zemlji. Kako je kultura mještana rasla neminovno je bilo da se te godine obnovi i rad Ogranka Seljačke sloge, a odmah je iskorištena prilika za proslavu 30. godišnjice osnutka, na kojoj je prisustvovalo i nekoliko ogranaka iz cijele Hrvatske. Iako je rat već bio zaboravljen, posljedice su se još uvijek osjećale. Mnogi naši sumještani su još prije rata otišli u Ameriku i Kanadu i njihova pomoć u ovim poratnim godinama bila je više nego dobrodošla. Tih poratnih godina mjesto još nije imalo struju, a sretan trenutak zbio se 1951. godine, kada je uz pripomoć svih mještana struja ipak došla u Buševec. lako se u izgradnju Zadružnog doma utrošilo mnogo truda, rada, vremena i novaca, mještani su zajednički nakon samo 3 godine učinili još jedan podvig, sagradili vatrogasni dom u Buševcu. Svjesni svojeg kulturnog napretka i konstantnog rasta protkani ambicijama i željom za još većim mogućnostima odgoja mladih u Buševcu, davne 1955. godine skupina nepokolebljivih entuzijasta dolazi na ideju osnivanja Narodnog sveučilišta u Buševcu. Isto je osnovano ali nije dugo zaživjelo, prvenstveno zbog financijskih razloga i nedostatka sredstava. Godinu dana poslije Ogranak Seljačke sloge otvara čitaonicu za potrebe pučanstva koja je također nakon samo godinu dana bila zatvorena zbog korištenja prostorije za potrebe škole. Nogometaši su svoje nogometne ambicije zadržavali u okviru ranga u kojem su se natjecali. Nakon rata nekoliko kriza ozbiljno je uzdrmalo opstojnost kluba. lako su sve vrlo brzo prebrođene, najveći razlog krizi bila je loša financijska situacija. Najveća se zbila negdje početkom pedesetih godina kada je rad sportskog društva ozbiljno uzdrman. Priliku da vrati dugove dobilo je tadašnje rukovodstvo Ogranka i ono ju je objeručke prihvatilo, te pod nazivom SD Sloga Ogranak održava SD Polet i utire mu put daljnjeg djelovanja. Ubrzo se rad sportskog društva konsolidira, a potom i od Kotarskog Narodnog odbora u Velikoj Gorici dobiva na korištenje ledinu u Zvrniku koja se preuređuje u nogometno igralište koje je i danas u upotrebi. Bile su to godine u kojima Polet vodi jedan od najambicioznijih predsjednika u dotadašnjoj povijesti - Jakob Robić. U toku svog petogodišnjeg mandata Jakob postavlja čvrste temelje današnjeg sportskog društva Polet. Gotovo svi sastanci tadašnjeg upravnog odbora održavali su se u njegovoj kući, a nerijetko je svoje bicikle koji su u tadašnje vrijeme uz zaprežna kola bili jedino prijevozno sredstvo, ustupao nekolicini mladića koji su igrali u Poletu i na utakmice putovali iz vojarne u Plesu.

ČVRSTI TEMELJI

Na zalasku pedesetih godina u Buševec dolazi prvi televizor. Postavljen je u Poletovom ugostiteljskom objektu «na općinskom» kako su ga tada mještani zvali, a nabavljen je zajedničkim ulaganjem Poleta i tadašnje zadruge. Naravno u godinama koje su slijedile, godinama koje nisu mogle ni smjele biti lošije od prethodnih, godinama koje su počele obilježavati početak naglog svjetskog rasta i napretka, generacije Poletovih sportaša i rukovoditelja razmišljale su o budućnosti. 1962. godine osnovana je šahovska sekcija pri sportskom društvu Polet, a nešto kasnije osnovane su kuglačka i stolnoteniska sekcija. Posljednje dvije sekcije su sa promjenjivim uspjesima nastupale na prvenstvima tadašnje općine, te na seoskim sportskim igrama koje su se šezdesetih godina učestalo održavale. Šahovska sekcija se do 1968. godine natjecala u općinskoj ligi, kada se plasirala u II Zagrebačku ligu, te od toga vremena zabilježila mnoge velike rezultate kako u pojedinačnom tako i u ekipnom natjecanju. Nogometaši samo godinu dana ranije, točnije u sezoni 1966/67 u natjecanje uključuju i juniorsku nogometnu ekipu, te je već u tim godinama broj aktivnih sportaša u poletu prešao brojku 100. šezdesete godine u Buševcu su počele osim sportskog obilježavati i intelektualni napredak mladih. Sve više mladića i djevojaka svoju naobrazbu je odlučivao nastavljati i nakon završene osnovne škole te se nazirao skori intelektualni «bum» koji će u slijedećih dvadesetak godina usmjeriti djelovanja svih organizacija u Buševcu, a i pogodovati izuzetno brzom i efikasnom napretku čitavog mjesta, koji se ponajviše očitovao u organizaciji kulture i kvalitete življenja unutar samog mjesta.

CRNO-BIJELO

Četrdeset godina je prošlo od dana kad je mala grupa entuzijasta predvođena velikim zaljubljenikom u crno-bijela polja, Stjepanom Katulićem-Črnkovim došla na ideju da u jednom organiziranom obliku djeluje na popularizaciji šaha u Buševcu. Da bi se to ostvarilo bilo je potrebno učlaniti se u Šahovski savez Hrvatske. Na požutjelim stranicama obrasca za prijavu piše sljedeće: Prijavnica Registracija šahovske selekcije «Polet»- 17. ožujak 1962.god Registarski broj 0-337/62 Dostava pošte - predsjedniku Katulić Stjepanu- radnik Kolodvorska 9 Članovi upravnog odbora: Bobesić Nikola- kovinotokar, Glavna 131 Katulić Ivan- tehničar, Kolodvorska 66 Detelić Ivan- radnik, Kolodvorska 10 Robić Tomo- šofer, Kolodvorska 17 Horvačić Tomo- upravitelj P.D., Glavna 125/1 Broj registriranih kod osnutka: 60 Juniori do 18 god. 16 Seniori 44 Žene 0 U svom radu ŠS «Polet» oslanja se na ŠD «Polet». Šah kao plemenita igra svoju popularizaciju na selu dobiva poslije Drugog svjetskog rata. Poticaj tome bili su mladi ljudi koji su šah naučili za vrijeme služenja vojske u tadašnjoj JNA. Za vrijeme dugih zimskih večeri kad u našim kućama nije bilo televizije i radija, kada selo još nije doživjelo ekonomski preobražaj jedna od razbibriga bio je šah. Igralo se po kućama pojedinaca koji su posjedovali šahovsku garnituru. Rijetki su bili oni koji su posjedovali te «čarobne bojovnike» raskošnih oblina na crno- bijelim kvadratićima. Šah se u kući čuvao kao dragi predmet. Bilo je i takvih entuzijasta koji su samoinicijativno rezbarili figure i crnim tušem na komadu kartonske kutije risali crno-bijele kvadratiće. Bila je to šahovska garnitura domaće proizvodnje napravljena sa ciljem da se šah može što intenzivnije igrati i proučavati. To su ustvari bile pripreme za šahovske turnire koji su se obično priređivali po kućama uz čašicu dobrog domaćeg vina, domaće šunkice, špeka, sira i luka- naravno bez kave i konjaka. Nije tu bilo sudaca ni protokola, znalo se dogoditi da su dvoboji završavali ljutnjom i prosutim figurama ako je u domaćinovom vinu bilo više tuduma koji je učinio svoje. Snažan poticaj razvoju šaha među mladima dala je Osnovna škola u Buševcu. 1957 godine na poticaj omladinske organizacije formirana je u okviru Osnovne škole Buševec čitaonica knjiga i novina. Za potrebe čitaonice kupljeno je 10 šahovskih garnitura, te nekoliko garnitura tada popularne igre domino. Tadašnji ravnatelj škole u Buševcu bio je naš mještanin Matija Črnko. Čitaonica je bila smještena u današnjim prostorijama Vijećnice mjesnog odbora. Bio je to pravi poticaj razvoju šaha u Buševcu i prvo organizirano djelovanje u smislu omasovljavanja i popularizacije šaha među mladim ljudima koji su objeručke prihvatili novu kulturnu inicijativu zabave pod geslom:»knjigom i igrom do novih spoznaja». Šah se više nije igrao samo u zimskim periodima, već je postao svakodnevnica među mladima. Igralo se ljeti i zimi, a posebno nedjeljom. Šah se učio na ploči, energiju koju su posjedovali mladi ljudi odrasli u zdravoj sredini trošila se na crno-bijelim poljima. Nije to bila sam igra, bila je to i borba, jer protivnici su igrali i po 15 partija međusobno da bi dokazali tko je bolji. Iz te multiplikativnosti razvijali su se određeni principi šahovske zakonitosti. Nije to bilo samo mehaničko guranje figura, šah je ušao u sferu emotivnog i kreativnog stvaranja, razvijao je maštu kod mladog čovjeka i naučio ga da razmišlja dok se zabavlja i bori ozarena lica. Odmah nakon registracije ŠS «Polet» organizirani su kategorni turniri na kojima je sudjelovalo 96 igrača u 8 skupina, 36 igrača više nego što je registrirano. Možemo si samo zamisliti kolika je ta brojka u odnosu na broj stanovnika u našem Buševcu koji je tada imao oko 1000 stanovnika. Igrali su gotovo svi - stari i mladi, đaci, radnici i poljodjelci. Igralo se gotovo posvuda, u kućama, gostioni «Polet», u čitaonici, u školi… Svaki šahist htio je da što prije odigra svoje partije, tako da se po pojedince išlo i kućama, samo da se turnir što prije završi. Kategorni turniri završili su u 8. mjesecu. Od 96 igrača, 48 ih je osvojilo IV kategoriju. Odmah nakon toga organiziran je turnir za osvajanje III kategorije, u 4 skupine sudjelovalo je 48 igrača. Period od 1962-1964 možemo nazvati razdobljem razigravanja i kristalizacije igrača koji su pokazali određen talent i napredak u igri. Interesantno je napomenuti podatak da smo 1964 godine imali 7 igrača sa osvojenom II kategorijom (Katulić Stjepan-Črnkov, Detelić Ivan-Pavin, Godinić Ivan, Rožić Zlatko, Rožić Marijan, Detelić Stjepan-Pavin, Katulić Drago-Kočov). Za to vrijeme nogometaši su sudjelovali na brojnim turnirima i natjecanjima koja su se organizirala na nivou tzv. općinskog podsaveza. Osim utakmica u okviru turnira i redovnih ligaških susreta krajem šezdesetih, a u sklopu izuzetno kvalitetne kulturne suradnje sa gradiščanskim Hrvatima iz Austrije, nogometaši Poleta odigrali su i nekoliko međunarodnih utakmica. Šahovska sekcija «Polet» koja je predstavljala Buševec na općinskim natjecanjima uvjerljivo je bila najbolja osvajajući uglavnom prva mjesta. U povijesti ŠS «Poleta» postoji nekoliko značajnih datuma, 1968 godine ŠS «Polet» po prvi puta izlazi na hrvatsku šahovsku scenu- natjecanjem u II. Zagrebačkoj ligi. Natjecanje se organiziralo na nivou ŠSH, a rezultat je bio poprilično skroman. Od 6 momčadi osvojili smo 5. mjesto. Iako skroman rezultat za nas je to bilo veliko ohrabrenje i jedno novo iskustvo. Ovim iskorakom na natjecanja na nivou Grada Zagreba, stekli smo određeno samopouzdanje i utvrdili svoju pravu vrijednost. Važno je ovdje istaknuti da je Polet to natjecanje odigrao sa svojim šahovskim potencijalom bez uzimanja bilo koga sa strane. Tek 1972 god. Poletu se priključuje Janko Sever, igrač koji nema mjesto boravka u Buševcu, već u Velikoj Gorici. Bio je to početak širenja utjecaja Poleta na Općinu Velika Gorica čime je na neki način postao i reprezentant Velike Gorice. Drugi značajan datum bila je 1972 godina kada ŠS «Polet» svoju aktivnost proširuje na dopisni šah. Koliko je bio snažan entuzijazam šahovskih zanesenjaka na čelu sa Zlatkom i Marijanom Rožić, najbolje govori podatak da se «Polet» uključio i u dopisni šah. ŠS «Polet» uključila se tri godine prije formiranja Odbora za dopisni šah ŠSH u natjecanja u dopisnom šahu na nivou Jugoslavije. Bilo je to IV momčadsko prvenstvo, a trajalo je od 6.03.72- 20.08.73. Osim Poleta iz Hrvatske nastupili su još i ŠK «Uljanik» iz Pule, ŠK «Omiš» iz Omiša, ŠK «Vis» s Visa. Od 7 momčadi Polet osvaja 4-5 mjesto, sa osvojenih 10 bodova, a pobjednik je bio «Vojvodina» iz Novog Sada. 1997. godina značajna je po nekoliko velikih uspjeha ŠK «Polet». U dopisnom šahu koji ima dugu povijest kontinuiranog natjecanja od 6.3.1972, šahisti «Poleta» po prvi put osvajaju titulu prvaka Hrvatske. Boje ŠK «Poleta» branili su: Željko Jukić, Branko Hibner, Marijan Rožić, Krešo Hudolin i Luka Lasić. Vratimo se sada «živom» šahu. Godine 1974 u II Zagrebačkoj ligi osvajamo 2. mjesto i stječemo prava za natjecanja u I Zagrebačkoj ligi, da bi se 1975 kvalificirali u Republičku ligu zona Centar. Po prvi puta se natječu i ženske seniorke. Natjecanje završavamo na 11. mjestu i ispadamo u niži rang natjecanja. Bio je ovo samo fragment najznačajnijih događaja i rezultatskih dosega na startu nove epohe šaha u Buševcu. Ništa se tu posebno nije događalo što bi bilo vrijedno istaknuti kada je riječ o momčadskim natjecanjima sve do 1990 god. Spomenut ćemo godinu 1975 kada su se po prvi puta u šah uključile žene. Prema propozicijama natjecanja u I. Zagrebačkoj ligi, za seniorsku momčad nastupile su 2 žene. Rad sa ženskim natjecateljicama i popularizacija šaha među ženama rezultiralo je organizacijom prvog prvenstva općine za žene 1978. god. Osim organizacije prvenstva, turnira ŠS «Polet» ogleda se i u organizaciji višeboja simultanke. Prva simultanka u ŠS «Polet» odigrana je davne 1964 godine sa Braslavom Rabarom (na slici sa članovima ŠK Polet) međunarodnim majstorom, jednim od naših najvećih šahista i teoretičara, te utemeljitelja u klasifikaciji otvaranja. Simultanka je odigrana u Vatrogasnom domu u Buševcu. 1986. simultanka je održana po drugi put, ovaj put sa bugarskim velemajstorom Ivanom Radulavim u Velikoj Gorici, rezultat je bio 17,5:2,5. 1991. održana je treća simultanka, sa međunarodnim majstorom Vladimirom Bukalom, a rezultat je bio 14,5 : 4,5. I iako je ulaskom u sedamdesete šah u Buševcu poprimao sve više poklonika i aktivnih sudionika, nogomet je i dalje ostao sport broj 1. Razlog tome je i dalje bio taj što je velika većina sportskih klubova u Turopolju gajila nogomet kao jedinu sportsku granu, pa je stoga i popularnost te igre rasla iz dana u dan, mnogo više od svih ostalih sportova.

Šezdesete nogometne godine su protekle nekako mirno, unatoč osrednjim rezultatima rad cjelokupnog društva je bio na zadovoljavajućoj razini. U drugoj polovici šezdesetih godina agilna uprava Poleta je počela razmišljati i o osnutku juniorske nogometne ekipe što je nakon određenog vremena i učinjeno. Već tada se ozbiljno shvatilo da samo rad sa mladima može kasnije donijeti rezultate u seniorskim kategorijama. Najviše obaveza članova i rukovodstva sportskog društva vezalo se uz osiguranje uvjeta natjecanja te gradnju objekata na kojima se temelji današnji sportski centar, čiji temelji su postavljeni pred kraj šezdesetih, a svoju funkcionalnost postigao je u ranim sedamdesetim godinama. Tih godina se pokazalo koliko je rad sa mladima važna karika ka što boljem rezultatu te je nekoliko mladih igrača snažno zakucalo na vrata seniorske ekipe. Nogometne sedamdesete i ulazak u osamdesete obilježila je generacija izuzetno kvalitetnih nogometaša koja je vođena iskusnom rukom Viktora Jakija ostvarivala vrlo respektabilne rezultate. Većina tih igrača bila je iz Buševca, a imena poput Vlade Detelića, Mladena Rožića, braće Davora, Ivice i Branka Rožića, Ivana Kosa, Josipa Detelića, braće Vlade i kasnije Mladena Rožića, Stjepana Kovačića - Pere, te mnogih drugih, rado se i danas sjećamo. 1976. godine je osnovana i ekipa pionira NK Polet i odmah je uključena u natjecanje. Obzirom da je od obližnjih klubova pionire jedino imao NK Mraclin i NK Udarnik, igralo se u ligi sa klubovima sa cijelog područja tadašnjeg ZNS-a, što je dovodilo do mnogih interesantnih ali i udaljenih putovanja. Ekipu pionira od samog početka u natjecanjima je vodio Juraj Gregorec, i ta prva generacija koja je u početnoj fazi prošla određenu školu nogometa postigla je i nekoliko odličnih rezultata - finale ZNS-a i osvojeno 2. mjesto, te nekoliko godina kasnije plasman iste ekipe među 16 najboljih ekipa Hrvatskog kupa 1981 godine. Seniori su pak najveći uspjeh postigli 1978 godine plasmanom u finale kupa ZNS-a, koji su izgubili od tada vrlo jake ekipe Končara. U godinama koje su bile pred nama odigran je veliki broj utakmica svih kategorija, a oko sportskog društva se okupljao sve veći broj mladih. Jačanjem djelovanja omladinske organizacije u Buševcu, te kvalitetnim idejama tadašnjeg predsjedništva, sredinom osamdesetih je započeto niz akcija u dogradnji i adaptaciji sportskog doma.
Većina započetih tadašnjih aktivnosti oko uređenja postala je čvrst temelj i današnjoj generaciji oko poboljšanja kvalitete življenja i natjecanja svih sportaša u Buševcu. Iako je Polet oduvijek nogometno dobro kotirao u okvirima tadašnje općine Velike Gorice, nikada nije zabilježen veliki napredak koji bi se mogao zabilježiti kao veliki nogometni uspon. Kako je poznato mnoge su male sredine kakvom se i sami smatramo nakon rezultatskog buma, vrlo brzo zbog smanjenih financijskih mogućnosti i nemogućnosti praćenja istih, bilježile ogroman pad u rezultatu i aktivnostima ekipa, pa su čak poneki bili prisiljeni i ugasiti svoj klub. Zahvaljujući realnim ambicijama i procjenama snage kluba i logistike možemo zahvaliti konstantan lagani napredak svih kategorija unutar sportskog društva. Najveći uspjeh u proteklih 15 godina uz već navedeno polufinale kupa ZNS-a, seniori Poleta su ostvarili osvajanjem I mjesta u natjecanju pod okriljem ZNS-a i kvalifikacijama za tadašnju međuopćinsku ligu 1991 godine. Nažalost u dvije finalne utakmice protiv PIK Vrbovca (0 : 3) i (2 : 0) ekipa iz Vrbovca za jedan gol je bila spretnija i sretnija te se uspjela plasirati u viši stupanj natjecanja. Tradicija kvalitetnog rada omladinske škole dala je rezultate u razdoblju devedesetih godina. Predvodnik mladih «legionara» koji će kruh potražiti igrajući u prvoligaškim klubovima bio je Neno Katulić, koji je preko Radnika i Hrvatskog dragovoljca dogurao do omladinske reprezentacije Hrvatske. Njegovim stopama krenuli su Leonard Sovina, danas junior Zagreba uz nekoliko nastupa za kadetsku reprezentaciju Hrvatske, te Ivica Sučić, koji je 2 sezone branio boje NK Dinama iz Zagreba i Igor Rožić, koji je danas najbolji strijelac kadeta NK Zagreba. Uz njih Poletova omladinska škola i dalje izbacuje izuzetno kvalitetne igrače te su već ove godine svoja mjesta u seniorskoj ekipi osigurali Danijel i Josip Rožić te Tomislav Lovrić, svojom kvalitetom i radom se nameću i braća Lučić (Siniša i Saša), te Filip, Damir i Zvonimir Rožić, a kod mlađih se mnogo očekuje od Petra Rožića i Saše Culovića koji su zabilježili nekoliko nastupa za reprezentaciju zagrebačke županije. Još mnogo imena današnjih mladih Poletovih nada u ovom trenutku zaslužuje veliku pažnju, a mi se nadamo da će uz zajednički angažman, trenera, roditelja i uprave kluba Poletova budućnost i napredak biti osigurani još dugi niz godina. Već sama činjenica vođenja brige o mladima, jednog od najkvalitetnijih trenera koje je Velika Gorica uopće imala, Stjepana Kovačića Pere, jamči nam da ćemo još dugi niz godina u Buševcu igrati kvalitetan nogomet uz izuzetnu brigu prema mladima. 2000. godine u natjecanje smo uključili i ekipu početnika tako da trenutno aktivno u Poletu u natjecanjima sudjeluje 5 nogometnih pogona sa gotovo 150 registriranih igrača.

ZLATNO DOBA BUŠEVSKOG ŠAHA

Ništa u životu ne dolazi samo od sebe, za sve u životu treba vremena i truda. Tako je i za buševski razvoj šaha bilo potrebno da prođu tri desetljeća strpljivog rada i truda, da bi se u četvrtom desetljeću rodila generacija mladih i darovitih šahista koji su pronijeli ime ŠK «Poleta» čak i izvan granica naše domovine natječući se na Svjetskim i Europskim prvenstvima, a da o osvojenim trofejima u pionirskim i juniorskim kategorijama na nivou Grada Zagreba i ne govorimo. Mnogi od nas su se upitali što je tu bilo bitno da su se postigli ovakvi rezultati. Već smo na samom početku konstatirali da šah u sebi sadrži elemente matematike, logike i umjetnosti. Netko će sa sigurnošću utvrditi, pa to je upravo ono što ova «kompjuterska generacija» posjeduje, ako ne sva tri elementa onda prva dva, matematiku i logiku, a to su aksiomi iz kojih je izveden računalni sustav. Algoritmičkim razmišljanjem došli bismo do takvog zaključka. Međutim ispustili smo još jedan važan čimbenik, a to je ljubav prema šahu. Kako to postići? Pravi odgovor na to dao je Zlatko Rožić kada je početkom '90 osnovao šahovsku školu za mlade, bio je to spiritus movens za mlade prvačiće da im se usadi klica ljubavi prema šahu, da ih se pravilno uputi u sve tajne šahovske igre počevši od najjednostavnijih stvari prema složenijima. Drugi važan moment koji je uočio učitelj(tako su od milja djeca zvala svog mentora Zlatka) jest organizacija raznih turnira, jer kroz igru, jača samopouzdanje, te kroz pobjede i poraze jača se duh šaha u mladom čovjeku, oslobađa se nova energija i samopouzdanje te želja za novim pobjedama. A kada mladog čovjeka obuzme magija šaha, onda se polako odrastanjem i šahovskim sazrijevanjem razvija i onaj treći element, a to je umjetnost stvaranja šahovske igre. Koje li ironije sudbine u jeku žestokih borbi u obrani domovine koja je započela 1991. od strane agresora, u žestokom bombardiranju Vukovara, Grada Heroja u borbi za očuvanje nacionalne samobitnosti, nacionalnog znamena (crveno bijelih kvadratića), rađa se jedna nova generacija, ali na drugom bojnom polju crno- bijelih kvadratića, koja označavaju bojno polje dvaju protivnika, ali ne bojno polje razaranja i uništenja, već bojno polje dvaju individua njihovih duhovnih i karakternih osobina. Sa rađanjem Hrvatske države rađa se nova generacija mladih šahista koji su nova nada da šah u Buševcu ima budućnost. 1992. godina značajna je ne samo po tome što je to bila jubilarna godina za ŠK «Polet»već i po tome što je bila značajna godina i za povijest hrvatskog šaha, a u tu povijest uključio se i ŠK «Polet». Krenimo redom. 1. svibnja 1992 godine Hrvatska je dobila poziv za sudjelovanje na Olimpijadi u Manili pod svojom zastavom. Velike zasluge za to pripadaju zalaganju svjetskog prvaka Garija Kasparova. 21. lipnja 1992. na kongresu FIDE u Manili Hrvatski šahovski savez primljen je u punopravno članstvo FIDE. Mjesec dana prije tog povijesnog datuma- točnije 7.-17. svibnja 1992 u povodu obilježavanja Dana državnosti Republike Hrvatske i 30. obljetnice ŠK «Polet» - zajedno sa zagrebačkim šahovskim savezom HUP «Gorica» organizira prvi Međunarodni šahovski turnir «VELIKA GORICA OPEN '92». Turnir je pored natjecateljskog imao i humanitaran karakter, jer se 50% sredstva od upisnine dalo u Fond za djecu prognanih Hrvata koji su se nastanili u Velikoj Gorici. Na turnir je bila pozvana kompletno cijela muška i ženska olimpijska reprezentacija Hrvatske kojoj smo poželjeli sretan put u Manilu i što bolji plasman. Pozdravi Velikogoričana i šahista Poleta urodili su plodom - muška reprezentacija Hrvatske u konkurenciji od 102 momčadi osvaja 7. mjesto sa osvojenih 33,5 bodova, prvo mjesto osvaja Rusija sa osvojenih 39 bodova. Bio je to najbolji plasman Hrvatske na dotadašnjim Olimpijadama. 1993. godinu trebamo upamtiti po stupanju na šahovsku scenu Igora Rožića, mlade nade ne samo buševskog, već i hrvatskog šaha. Zbog svoje mladenačke zrelosti, šahovske originalnosti prozvan je «šahovskim Mozartom», a 1997 proglašen je «sportskom nadom» Grada Velike Gorice. Igor je bio višestruki prvak Zagreba, a na državnom prvenstvu je bio je dva puta drugi i nastupio je na europskom kadetskom prvenstvu u Estoniji i Austriji. Uz njega krenula je nova generacija, a spomenut ćemo samo one koje nismo a bili su prvaci Zagreba sredinom devedesetih, a to su Dejan Tošić, Marina Vnučec, Prihoda Karolina, Ivana Črnko, Marija Miloš i Maja Detelić. I sad kad smo kod Maje Detelić došli smo do vrha. Ona je nastavila gdje je Igor stao. Postala je 1998.kadetska prvakinja Hrvatske do 13, a 1999.osvaja 2. mjesto do 15 godina. Nastupila je u Parizu na Svjetskom prvenstvu u ubrzanom šahu 1998.godine, zatim na Svjetskom prvenstvu za kadetkinje do 14 god. u Španjolskoj i 2000.na Europskom prvenstvu do 16. godina u Grčkoj. Maja je proglašena sportašicom Velike Gorice za 1999. i 2000. godinu. Iste godine uz Maju kao sportašicu Velike Gorice, dobivamo još jednu zvijezdu, Marinu Vnučec, koja je na istoj priredbi izabrana za Miss sporta grada Velike Gorice. Da je ova generacija bila odlična govori i rezultati natjecanja ŠŠK (školski športski klubovi). Na županijskom natjecanju 1999. posvojili su sva prva mjesta ekipno i pojedinačno u muškoj i ženskoj konkurenciji. Na završnom natjecanju u Karlobagu nastupili su prvaci 21 županije i u svim kategorijama borili su se za prvo mjesto. Igor je podijelio prvo mjesto, Maja je bila četvrta, muška ekipa treća, a ženska četvrta. Juniorska ekipa za koju su nastupili Kovačić Damir, Rožić Igor, Kos Bruno, Naglić Marko i Horvačić Igor, osvojila je 1997. godine u Međužupanijskoj ligi prvo mjesto i plasman se u II Hrvatsku ligu na kojoj je završila na 8.mjestu. Kadetkinje su na ekipnom prvenstvu Hrvatske u sastavu Maja Detelić i Marina Vnučec osvojile treće mjesto 1998.i 2000. godine, a 2001. postale su i prvakinje. Ženska ekipa u sastavu Ivana Sršen, Maja Detelić i Marina Vnučec 2000. osvaja prvo mjesto u III ligi i ulazi u II Hrvatsku ligu. Ni seniori nisu zaostajali. Iste godine ostvarili su plasman za ulazak u II ligu a za ekipu su nastupili Željko Jukić, Branko Hibner, Marijan Rožić, Drago Đeno, Damir Tomka, Krešo Hudolin i Damir Kovačić. Na ženskom turniru «Čarobni prsten» održanom u Valpovu od 01.-.03.12.2000. na kojem su nastupile hrvatske reprezentativke Vlasta Maček, Mirjana Medić i Zorica Puljek -Salaj nastupila je uz naše šahistice i Đeno Snježana, koja tek pristupila u naš klub. Podijelila je 7. mjesto te proglašena najboljom kadetkinjom turnira. Krunu uspjeha kluba donijela ja naša ženska ekipa. Pojačana sa Snježanom Đeno, Maja i Marina također još kadetkinje osvojile su 2. mjesto u 2. ligi i plasman u 1. Hrvatsku ligu. Iz svega ovdje vidimo da su u predzadnjoj godini našeg jubileja rezultati što ih je postigao ŠK «Polet»po broju osvojenih trofeja i zastupljenosti u svim kategorijama izuzetni i jedinstveni. To su rezultati kojima se i u svjetskim relacijama ne mogu podičiti tako mala mjesta kao što je Buševec. Malo je i većih šahovskih centara izuzev onih najpoznatijih koji imaju tako širok spektar djelovanja kad je u pitanju šah. Ne smijemo zaboraviti ni sve ostale članove kluba koji su svojim samoprijegornim radom ne žaleći ni vremena ni truda doprinijeli ovakvom uspjehu. Da takvih pojedinaca nema, svega ovog što danas slavimo ne bi bilo bez obzira na materijalne uvjete rada i želje sredine. Ovi rezultati obvezuju da i dalje jačamo i razvijamo duh šaha među mladima, prvenstveno u školama jer je to najplodnije tlo da se mladom prvačiću usadi klica ljubavi prema toj drevnoj igri. ŠK «Polet» i dalje će biti otvoren za sve bez obzira na mjesto stanovanja. Šah možda danas ne posjeduje onu popularnost koju je imao sredinom dvadesetog stoljeća kada su na scenu stupala velika imena svjetskog šaha, ali duh šaha treba i dalje širiti i njegovati. Svijet u kojem danas živimo pun je proturječnosti i nestabilnosti što naravno ima odraza i na razvoj šaha, tako da danas imamo dvije verzije svjetskih prvaka. Šahovski svijet ne bi smio zaboraviti geslo koje je uzela Međunarodna šahovska federacija FIDE: « Gens una sumus»- svi smo jedno pleme- jedan rod. Budimo to i kad se radujemo i kad se ljutimo, kad gubimo i kad dobivamo i tako u vječnost.

Mnogo se toga promijenilo unazad 3 godine. U sportskom društvu Polet novi vjetrovi pušu. Svojim radom, primjerom i zalaganjem poveća grupa ljudi, usadila je u hladne prostore sportskog doma toplinu zajedništva. Ipak, danas nije kao nekad, a čast što možeš i Ti postati članom predsjedništva prerasla je u veliku obavezu i odgovornost. I ona je ovdje, među svima nama, a mi smo ponosni što je imamo i što je možemo prenijeti na buduće generacije. U trogodišnjem razdoblju upravljanja ovdašnjeg predsjedništva, dosegli smo izuzetno visok stupanj organiziranosti. U rijetkim minutama odmora, ponekad se nakratko zapitamo: «ima li sve ovo smisla?» Ne tražimo odgovor na pitanje jer mi ga znamo, a odgovor je svaki iskreni osmjeh sportašice i sportaša, koji se bore za klupske boje. Dok ga ne vidite, dok ne čujete iskreni dječji smijeh na zelenim travnjacima ili sportskim dvoranama nećete nas razumjeti. Njihova radost je naša snaga, a naš cilj je njihov napredak. Stoga je naš ponos velik. Nadamo se iskreno da će nam Vaše razumijevanje i pomoć dati snagu za očuvanje tradicije u narednim godinama. Premda je ova brošura izdana povodom 40. obljetnice šahovskog kluba Polet, ona je iskrena hvala svima onima koji su nam omogućili da o njima sada pišemo. Bez njih nekad ni nas danas ne bi bilo. I zato u tišini trenutka ovog, bez obzira na vrijeme i godinu, bez obzira na ljeto i zimu, sjetimo se svih znanih i neznanih ljudi koji su doprinijeli da povijest ostane za učenje. Iako svakim danom naša sadašnjost sve brže postaje prošlost mi se ne bojimo, jer znamo da će tradicija ovdje zauvijek ostati.

Buševec, 2002

  Foto Galerija
Ovo je jedna od prvih fotografija tadašnjeg NK Seljak snimljena prije službenog osnivanja 1934. godine. Naime, nogomet u Buševcu je počeo na samom prelasku dvadesetih u tridesete godine, a bilo je i odigranih utakmica, no službeno je za datum osnivanja kluba utvrđen 15.03.1934., dan kada je u tadašnjoj kraljevini Jugoslaviji u Beogradu izdana dozvola za registraciju kluba.
Selo je tridesetih godina bilo bez prevelikih urbanističkih planova, a u kišnim danima sve se pretvaralo u velike blatne kaljuže. Na ovoj fotografiji vidimo pogled ispred sadašnjeg bistroa Polet (nekadašnja općinska birtija) prema Sisku, na današnjoj cesti D30 Zagreb - Sisak. S lijeve strane prva kuća je prostor gdje je danas veliko parkiralište i trgovina Konzum, Ankice Rožić, kuća dalje i danas postoji, dok su kuća koje se vide s desne strane uglavnom više nema.
Još jedna od izuzetno interesantnih starih fotografija je ova snimljena malo prije sadasnjeg vatrogasnog doma i gleda također na cestu D30 Zagreb - Sisak prema Zagrebu. Fotografija je snimljena na samom početku 40.-tih godina.
Seljački dom - stara drvena kuća koja je bila sagrađena još početkom prošlog stoljeća, bio je kultno mjesto za razvoj kulture u Buševčana. Za njega se vežu mnoge posebne buševske priče, a jedna od najduže ispričanih, a koje još uvijek traju su škola koja u Buševcu ima tradiciju preko 100 godine, te Ogranak
Dobrovoljno vatrogasno društvo je najstarija buševska udruga građana, osnovana davne 1900. godine, uvijek je bila brojna, aktivna i radila za dobrobit sela i mještana. Na slici 1942. godine sa novom modernom opremom za gašenje požara koja je u to vrijeme bila itekako potrebna, jer je večina poljoprivrednih kućanstava imala stoku i pune staje sijena koje su nerijetko znale planuti. Važno je napomenuti da je i ova fotografija snimljena ispred danas još uvijeg kultnog kafića Poleta, tadašnje općinske gostione.
Početkom prošlog stoljeća ljudi su živjeli od poljoprivrede i stočarstva. Obitelji su radi lakše egzistencije i podijele poslova bile udružene u seoske Zadruge koje su nosile naziv po prezimenima obitelji. Nakon teškog i napornog rada u polju i staji onaj mali višak energije praznio se na seoskim zabavama gdje su ključnu ulogu imali tradicionalni seoski tamburaši, a prvi od njih su bili Jegeduši. Ovo je jedna od najstarijih njihovih fotografija u Buševcu snimljena 1925. godine.
   



  Dokumenti
  Vijesti
  2014
  • Početak priprema
  • Osamdeset godina nogometa u Buševcu
  • Održan plenum klubova
  • Završile pripreme,u nedjelju početak prvenstva
  •   2012
      2014.
  • Kadetske lige 2014.
      Buševec 2013
  • Ivona Purgar pobjednica turnira Buševec 2013.
      2009
      2014
  • Kadetsko prvenstvo Zagrebačke županije
  • Juniorsko prvenstvo Zagrebačke županije
  • Mihaela i ove godine prvakinja Hrvatske
  • Juniorsko prvenstvo Hrvatske
      2013.
  • EUROPSKO PRVENSTVO ZA MLADE – Budva 2013.
      OSTALI TURNIRI 2014.
  • Dama i Mala dama u Đakovu
  • Pojedinačni prvenstvo Hrvatske za žene
      VIJESTI
  • Glasnik turopolja proglasio najbolje
      2014.
  • Poletu kup Zagrebačke županije
  • FINALE HRVATSKOG KUPA U ŠAHU
      Statistike
  • STATISTIKA 1962-2011.
      Ostali turniri
  • SPORTSKE IGRE MLADIH – SPLIT 2013.
  • Šahistice Poleta u Splitu
  • 11. OPEN VELIKA GORICA 2013.
      2010
      Buševec 2014.
  • 13. MEĐUNARODNI TURNIR JUNIORKI
      Ekipna natjecanja mladih
  • KADETKINJE OPET U DRŽAVNOM FINALU
      2013.
  • Polet ponovo ima kadetsku prvakinju Hrvatske
  • Prva četiri mjesta pripale juniorkama Poleta
  • Vukovar – prvenstvo Hrvatske za juniorke
  • Naša Marta ponovo odlična
  • Božićni turni kadeta u Šibicama- Poletu tri prva mjesta
      2013.
  • Liga mlađih kadeta Zagrebačke županije 2013.
  • Finale kadetskih liga Hrvatske za 2013.
      2013.
  • II juniorska liga –centar
  • PRVA HRVATSKA LIGA ZA ŽENE
  • SENIORI ZAVRŠILI 2. LIGU NA 3. MJESTU
  • Žene druge u kupu Hrvatske


    Nogomet | Vijesti | Povijest | | Foto album | Izdvojeno | | Grbovi | Kontakti | Home
    (c) SD Polet. Design & software BrukArt & PoletINFO