 |
|
|
|
 KOLN - Hrvatski reprezentativac Ivano Balić proglašen je najboljim igračem Svjetskog rukometnog prvenstva u Njemačkoj.
Baliću je to već peta uzastopna titula najboljeg na velikim natjecanjima. Najboljim igračem proglašen je na EP u Sloveniji, OI u Ateni, SP u Tunisu, EP-u u Švicarskoj, te SP-u u Njemačkoj.
No, zanimljivo je da Balić unatoč uglednoj tituli nije uvršten i u momčad najbolje sedmorke prvenstva.
Balić, koji igra u španjolskom Portland San Antoniu, prvenstvo je okončao kao peti strijelac (53), drugi asistent (44), dok je na zajedničkoj ljestvici strijelaca i asistenata također osvojio drugo mjesto (97).
Proglašena je i najbolja momčad svjetskog prvenstva. U najbolju sedmorku izabrani su njemački vratar Henning Fritz, lijevo krilo Rus Eduard Kokšarov, lijevi vanjski Francuz Nikola Karabatić, srednji vanjski Nijemac Michael Kraus, desni vanjski Poljak Marcin Lijewski, desno krilo Poljak Mariusz Jurasik, te pivot Danac Michael Knudsen.
|
|
|
|
|
|
 Večernji list 05.01.2007
Suze u očima Riječanke Ane Jelušić dovoljno su govorile o tome koliko ovaj rezultat znači mladoj skijašici. Gledalištem se prolomila erupcija oduševljenja nakon ulaska Ane Jelušić u ciljnu ravninu. Odličnom drugom vožnjom Ana je osigurala postolje, ništa drugo nije bilo važno, skinula je onaj golemi teret sa svojih leđa.
Kada je Šveđanka Anja Pärson pala nekoliko vrata prije cilja, postalo je jasno da Ana ima najmanje drugo mjesto. Marlies Schild ipak je bila prejaka, Austrijanka skija kao da je s nekog drugog planeta i samo nepopravljivi optimisti nadali su se naslovu. Sljeme je dobilo svoju princezu, koja je nadmašila rezultate velike Janice na sljemenskoj stazi.
Austrijanka Marlies Schild u prvoj vožnji opravdala je ulogu favoritkinje potpuno nadvisivši konkurenciju i potvrdivši da joj trenutačno nema ravne. Druga, sa sekundom i devet stotinki zaostatka, bila je Šveđanka Anja Pärson, što je donekle iznenađenje jer joj je to bila prva utrka nakon ozljede koljena. Treća u prvoj vožnji, sa sekundom i 40 stotinki zaostatka za vodećom, bila je mlada Riječanka Ana Jelušić, a Amerikanka Resi Stiegler, neopterećena rezultatom, doskijala je do četvrtoga mjesta.
Sofija 43.
Osim Ane Jelušić, Hrvatsku je predstavljala i šesnaestogodišnja Zagrepčanka Sofija Novoselić, koja je startala posljednja. Solidnom vožnjom, uz nekoliko pogrešaka, bila je 43., ali sa zaostatkom od 5.42 sekunde nije uspjela ući u drugu vožnju. No, njezino vrijeme tek dolazi.
Koliko je Schild u prvoj vožnji bila odlična pokazuje podatak da su u drugu vožnju ušle i skijašice sa zaostatkom puno većim od tri sekunde, kao Njemica Hoelzl (3.70 sekundi).
Staza izdržala
Snježna kraljica u Svjetskom kupu nameće teško dostižne standarde, postavljajući svake godine letvicu sve više. Posjet nije bio kao prošlogodišnji, što zbog slabijeg vremena a što zbog izostanka glavnog magneta Janice, no brojka od 15.000 gledatelja ipak je impozantna. Čitavu manifestaciju kvarilo je samo vrijeme, čega su se organizatori s pravom pribojavali, jer je sredinom prve vožnje počela padati jaka kiša i postavljalo se pitanje hoće li staza izdržati. Nasreću, prestanak kiše između dvije vožnje, pomogao je da staza izdrži, omogućivši tako spektakl na Sljemenu
|
|
|
|
|
|
 Hrvatska nogometna reprezentacija sutra u Stuttgartu igra utakmicu od posebnoga nacionalnog interesa, meč za proboj u svjetski jet-set. Ulaz među posljednjih šesnaest na Svjetskom prvenstvu gotovo je redovito rezerviran za velesile Engleze, Nijemce, Španjolce, Nizozemce, Talijane, Francuze..., na tome diskretno radi i Fifa jer njen je interes da u završnoj fazi ostanu najbogatiji, i svatko tko uđe u to društvo, u fokusu je cijelog svijeta. Hrvatska je dva puta bila u takvoj situaciji: 1992., kad su košarkaši igrali protiv američkog Dream Teama u finalu Olimpijskih igara u Barceloni, te 1998., kad je nogometna reprezentacija osvojila svjetsku broncu. Cijeli se svijet tada divio neponovljivom Šukeru, a kockasti dres postao je svjetski brand. Hrvatska reprezentacija igrat će sutra utakmicu koja diktira raspoloženje i duševno stanje cijele nacije.
Sportski dobitak
Pobjeda u njoj ne donosi samo nogometni uspjeh; ona određuje radni elan Hrvata, na njoj se dobivaju politički poeni, o njoj ovisi rezultat turističke sezone, možda i dobivanje Europskoga nogometnog prvenstva. U HNS-u nas uvjeravaju da je Hrvatska već danas favorit za dobivanje toga prestižnog turnira, a uspjeh na SP-u zasigurno bi učvrstio našu poziciju. Prema riječima predsjednika HNS-a Vlatka Markovića, Euro 2012. zaposlio bi u Hrvatskoj 50.000 ljudi. Bio bi to najveći sportski i gospodarski dobitak Hrvatske od njena priznanja. Samo jedan dobar Srnin centaršut ili Pršin slalom sutra mogu kreirati budućnost. Uđemo li među 16 najboljih, svijet će opet s divljenjem govoriti o Hrvatskoj. Takva utakmica, koju će gledati milijarda i pol ljudi, krije i brojne opasnosti. U Stuttgartu će, na stadionu i gradskim ulicama, sutra biti barem 50.000 Hrvata, svi pod videonadzorom. Samo jedna baklja, kamen na policajca ili razbijena boca mogu biti pogubni. Budući da na SP-u dosad nije bilo nijednog incidenta, čak i ako bismo pobijedili Australce, bilo kakav navijački ispad bio bi jače potenciran od sportskog rezultata i imao bi katastrofalne posljedice.
Crni niz
Sa sportskog aspekta, Kranjčarova je reprezentacija u prilici prekinuti crni niz Hrvatske na velikim natjecanjima. Ona, naime, od pobjede nad Nizozemcima u borbi za treće mjesto 1998. ima samo jednu pobjedu te četiri poraza i dva remija. Ni u Japanu, ni u Portugalu nije prošla u drugi krug. Za Hrvatsku, koja je bila treća na svijetu, to je ipak preskromno. I zato je Australija naš najveći izazov u posljednjih nekoliko godina. Ne samo nogometni
|
|
|
|
|
|
 Sve je super i sve je za pet kad si muško i voliš nogomet, ušlagiran i agresivan, ja sam dušo idealan, pjevaju Pipsi, no u muški svijet nogometa u posljednje vrijeme ulaze i žene. Pokazuju to i rezultati naše ankete, u kojoj su svoje odgovore dale 234 žene i pokazale prilično veliko zanimanje za Svjetsko nogometno prvenstvo, koje 9. lipnja počinje u Njemačkoj.
Mjesec dana nogometnog ludila zahvatit će tako i 29 posto žena, koje kane pogledati svaku utakmicu budu li mogle! Tu je i još toliko žena koje će gledati barem neke utakmice i pridružiti se tako svojim muževima i dečkima, među kojima ima i fanatičnih obožavatelja nogometa, koji zbog prvenstva idu na godišnji odmor. Čak 65 posto muškaraca u Hrvatskoj, naime, kani gledati baš sve što budu mogli. No, euforija je zahvatila i žene, pa ih samo 42 posto prvenstvo uopće neće pratiti, dok će 29 posto žena pratiti samo neke utakmice. Zato planovi vlasnika kafića da smisle nešto posebno za žene u bijegu od nogometa možda i ne slute na velik profit. Možda je bolje kupiti još koji televizor i za separee u tamnim dijelovima lokala...
Idila pred ekranom
Samo devet posto žena planira prvenstvo iskoristiti tako što će odvojiti više vremena za sebe, a još manje, samo 1,7 posto, misli da će im u to vrijeme biti dosadno. Djevojke i žene ne boje se uopće da bi ih partneri mogli zapostaviti u vrijeme prvenstva, čak 97 posto žena takvog straha uopće nema. Žene, moguće je, nogomet ne doživljaju kao prijetnju vezi, mnoge će prosjediti zajedno s partnerom pred ekranom, a osim toga, između utakmica dovoljno je vremena za sve. Na utakmice sam vodio djevojke, pa i suprugu, i to mi se uvijek isplatilo kaže dr. Dražen Lalić, sociolog koji je ranu mladost proveo kao navijač Hajduka, član jezgre Torcide kad je ta navijačka skupina tek nastajala. Lalić objašnjava da je, vodeći svoje partnerice na utakmice, dijelio s njima i taj dio svoga svijeta.
Kako bilo, nogomet postaje privlačan i ženama, koje donedavno na tu jednostavnu igru sa samo 14 pravila i nisu polagale previše. No, utakmice počinju nalikovati na karnevale, publika je maskirana u boje svojih favorita, a kako žene vole maskenbal, šminku i kostime, nogomet i stadioni postaju im privlačni. Kostimi, pjesme, zastave, druženja, sve skupa može biti dobra zabava za oba spola. Uostalom, i dio muških navijača nema baš puno interesa za sam nogomet, više ih zanimaju sukobi s protivničkim navijačima...
Ako muškarci sve više kuhaju i čuvaju djecu, zašto i žene ne bi gledale utakmice kaže sociolog Dražen Lalić. Vrlo je važno i to što u civiliziranom dijelu svijeta odlazak na utakmicu više nije opasan, divljaštva više nema. Usto, nogomet više nije samo sport radništva, nego ga je preuzela i srednja klasa. Ovih dana njemačku i hrvatsku javnost uzbudio je Boris Becker, nekad broj jedan svjetskog tenisa. Becker se divi Hrvatskoj, tako maloj, a tako uspješnoj u sportu.
Pitali su me kako to da Njemačka sa 85 milijuna stanovnika nema nijednog kandidata za sportske Oscare. Možda bismo se trebali uputiti u Hrvatsku i zamoliti ih da nam otkriju svoju tajnu. Janica, tenisači, nogometaši izjavio je Becker komentirajući kako je njegovim sunarodnjacima, čini se, više stalo do dobre organizacije prvenstva nego do uspjeha reprezentacije.
Eto, došao je napokon i taj trenutak da Nijemci dolaze k nama po recept za uspjeh. Zato možda i nije neobično što između zlata na Svjetskom nogometnom prvenstvu i ulaska u EU za mjesec dana 61 posto Hrvata u našoj anketi bira zlato! Šampionska titula donijela bi Hrvatima dane blaženstva, vjerojatno i nešto izravne koristi za turizam u idućim godinama, dok od Europske unije zasad stižu samo strogi uvjeti i packe.
Prkos političkoj eliti
O nogometu se zna sve, svaki detalj, mnogo više nego što se zna o onome što će donijeti Europska unija. A u nas se pamte proslave sportskih pobjeda. Sjetite se samo proslave medalje na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, proslava Janičinih pobjeda, Wimbledona Gorana Ivaniševića. I sam pamtim pobjede u Francuskoj. Bio sam u Tučepima kad smo pobijedili Nijemce i s nama su slavili svi turisti, i stranci kaže Lalić.
Valja reći da ni sadašnja ni prijašnje vlade nisu učinile puno da Hrvati doznaju koje bi izravne koristi oni i njihove obitelji imali od ulaska u Europsku uniju. No takve informacije ne dobivaju.
Možda su odgovori u našoj anketi i izraz prkosa protiv političke elite, koja sve karte stavlja na ulazak u Europsku uniju, kao da se razlozi za to razumiju sami po sebi, te koja zapravo ne kotira visoko u očima naroda. Zato je moguće da ni sam ulazak u punopravno članstvo ne donese onoliko bodova koliko se to sada očekuje.
Bilo bi ipak bolje da što prije uđemo u Europsku uniju jer tada bi i u nogometu bilo više reda komentira sociolog dr. Ognjen Čaldarović.
|
|
|
|
|
|
 ZAGREB - U fantasitičnom ambijentu prepunog stadiona Dinamovi nogometaši na najbolji su mogući način završili sezonu u kojoj su nakon tri godine vratili naslov u Maksimir. U derbiju su nadjačali splitski Hajduk 1:0 pogotkom ponajboljeg modrog nogometaša Luke Modrića koji je na taj način uveličao spektakl.
Splićani u defenzivi
Ono što su i najavljivali, Dinamovi su nogometaši ostvarili. Od prve su minute jurnuli po pobjedu! Silovitim i agresivnim pristupom jednostavno su primorali Splićane na defenzivu. Nošeni gromkim bodrenjem s tribina, Zagrepčani su pokazali golemu želju da pobjedom okončaju sezonu, da naslov proslave upisivanjem nova tri boda. I tako su opet u vodu pale sve ulične priče da će Dinamo pustiti Hajduku kako bi Splićani vidjeli Europu...
Nakon prvih 45 minuta, uvjerljivo najbolji Hajdukov čovjek bio je vratar Stipe Pletikosa, koji je nekoliko puta izvrsno reagirao zaustavivši lopte nakon pokušaja Eduarda, Bošnjaka, Čala... I da nije bilo raspoloženoga Pletikose, modri bi na odmor otišli sa znatno opipljivijom prednošću od 1:0.
A taj jedini pogodak pao je u 11. minuti. Korner je za Dinamo izveo Buljat, kratko dodavši loptu u 16-ercu usamljenome Modriću! Što je radila Hajdukova obrana? Gledala “Modrić show” - Luka je, naime, primio loptu i iskosa s desne strane s 14 metara snažnim prizemnim udarcem svladao Hajdukova vratara. Kao na opuštajućem treningu... Goleme je probleme Hajdukovoj obrani zadavao probojni i ultra brzi Brazilac Etto, čiji su prodori po desnome boku bili nezaustavljivi. No, opet je plavima nedostajala mirnoća u završnici, pa umjesto da rezultatski dotuku slabašne Splićane, neizvjesnost oko pobjednika popratila je i nastavak igre.
Dominacija plavih
A Hajduk? Blijed, smušen, nepovezan... Pokušali su samo parirati, ali ni u tome nisu uspijevali. Tek su nekoliko puta prešli centar, više reda radi, nego što su uspjeli zaprijetiti Turini. Samo je jednom, Hrgović, iz slobodnoga udarca iz daljine, tukao prema Dinamovim vratima, no Turina je tu loptu uhvatio jednom rukom. A Marčićev je udarac sa 16 metara završio u - autu ispod istočne tribine. Omjer kornera 7:0 za Dinamo dovoljno govori o jednosmjernom igranju, u kojem se igralo prvih maksimirskih 45 minuta...
U nastavku utakmice slika je ostala ista, Dinamo je napadao, stvarao prigode, a gosti koji su još jednom ostali dužni i zagrebačkoj publici i svojim navijačima.
|
|
|
|
|
|
|
|
 ZAGREB - Odbor Davisova kupa odbacio je mogućnost da se četvrtfinalni susret Svjetske skupine između Hrvatske i Argentine (7. do 9. travnja) održi u dvorani manjoj od 4000 mjesta, zato su otpali iz kandidature za taj susret Rijeka i Dubrovnik, čije dvorane ne zadovoljavaju spomenute uvjete. Tako jedini u obzir za domaćinstvo dolaze Zagreb i Split.
S obzirom na to da je predsjednik Hrvatskog teniskog saveza Radimir Čačić već naglašavao da dok je na vlasti sadašnje Gradsko poglavarstvo Split više neće biti domaćin Davisova kupa, sasvim je izvjesno da će se susret igrati u Zagrebu. Konačnu odluku i potvrdu Zagreba kao domaćina trebao bi do ponedjeljka donijeti Upravni odbor HTS-a.
|
|
|
|
|
|
 ŠANGAJ - U najvećem kineskom gradu Šangaju u nedjelju je svečano otvorena staza za utrke formule 1. Na otvaranju je bilo 10.000 gledatelja, a nekoliko krugova odvozio je bivši vozač formule 1 Austrijanac Gerhard Berger.
Prva utrka za Veliku nagradu Kine održat će se 26. rujna ove godine. Trkalište je djelo njemačkog arhitekta Hermanna Tilkea, a za njegovu izgradnju potrošeno je između 240 i 320 milijuna eura. Tribine mogu primiti oko 200.000 gledatelja, a staza je dugačka 5,4 kilometara
|
|
|
|
|
|
 Ima samo 21 godinu i dobio je najteži meč u životu nakon kojeg je Hrvatska osvojila Davis Cup! Dugo u noć će Hrvati širom svijeta slaviti u Marija Ančića! Hrvatska je u finalu pobijedila Slovačku sa 3:2.
Čestitke svim našim tenisačima koji su dali svoj obol u ovom trijumfu! Čestitka i korektnim navijačima i sportašima Slovačke koji su napravili sve da se Hrvati osjećaju kao kod kuće.
Hrvatska je 12. zemlja u povijesti koja je osvojila najstarije svjetsko momčadsko natjecanje, Davis Cup. U ovogodišnje natjecanje krenulop je 140 momčadi. Naši u obranu naslova kreću u veljači kada u okviru prvog kola Svjetske skupine gostuju u Austriji.
O vlasniku velikog pehara kojeg dobiva pobjednik Davis Cupa odlučivali su Michal Mertinak i Mario Ančić. Nakon što je Dominik Hrbaty u pet infarktnih setova poibijedio Ivana Ljubičića, finale između Slovačke i Hrvatske koje se igra u Bratislavi bilo je izjednačeno na 2:2, ali je mladi Splićanin izdržao pritisak i pobijedio s glatkih 3:0.
Mario je danas prvi put u karijeri igrao odlučujući Davis Cup meč, i bio je favorit protiv Mertinaka koji iza sebe više imao publiku nego tenisku kvalitetu. Ovo je i 26-godišnjem Slovaku bio najvažniji meč karijere. Na ATP listi je trenutno 139. i do danas je u Davis Cupu odigrao svega šest mečeva u singlu.
S druge strane, naš Mario Ančić ima 21 godinu i odlično je igrao ovu sezonu. Trenutno je 22. na ATP listi. Nikada dosada nije igrao protiv Michala Mertinaka.
Dugo su hrvatski navijači okupljeni u "Gremiumu" čekali na teniske slavljenike. Ljubo, Mario i ostalo društvo prvo su, prema protokolu, morali na tradicionalnu službenu večeru, a tek nakon toga, negdje oko 2.30 ujutro, završili su u hrvatskoj bazi u Bratislavi. Izbornik Pilić sa suprugom zadržao se sasvim kratko i produžio u hotel, ostali nisu propustili susret s navijačima.
- Tamburice Bosutskih bećara i navijači na stolovima stvorili su razdragano ozračje, Mario, Ljubo, Goran i Karlo doživjeli su prave ovacije. "Moj Ivane, pobratime mio", "Dalmacija u mom oku", "Večeras je naša fešta", "Moja domovina" - redale su se pjesme, nitko od igrača nije štedio glasnice. Bezbroj potpisa, zajedničkih fotografija i zahvalnost navijača za najveće trenutke hrvatskog tenisa. Zvijezda večeri, barem se nama tako činilo, ipak je bio Mario Ančić koji je uspjeh proslavio zajedno sa svojom sestrom Sanjom, bratom Ivicom i ocem Stipom koji je te večeri bio neizmjerno ponosan.
- Nemam riječi, sve sam držao u sebi, nekoliko sekundi nakon zadnjeg poena otpustio sam sve kočnice. Sreći nema kraja. A Mario je, to se možda ne zna, susret igrao pod blokadom, bilo mu se upalilo rame. Vidjet ćemo što je s tim problemom - rekao nam je Stipe. - U odličnom smo položaju, napravili smo strašnu stvar, no sada ne smijemo stati i opustiti se. Početkom veljače gostujemo u Austriji, čeka nas vrlo težak susret u kojem neće biti lako pobijediti. Razgovarao sam s Thomasom Musterom, tvrdi da će u Grazu Hrvate dočekati "živo blato" - rekao je u stanci između pjesama Goran Ivanišević. Proslavi se pridružio i predsjednik Hrvatskog teniskog saveza Radimir Čačić, kojem je trenutačno glavna dvojba gdje smjestiti skupocjeni pehar Davisova kupa koji u srijedu ili četvrtak (nakon što se ugravira ime Hrvatske kao novog pobjednika) stiže u Zagreb, gdje će boraviti godinu dana.
- Španjolci su od toga napravili pravi biznis, dobro su naplatili njegovo razgledanje. Trenutačno su mi u mislima dva mjesta gdje bi pehar mogao biti pohranjen. Nekako bi najbolje bilo da to bude u predvorju Muzeja za umjetnost i obrt, gdje bi ga mogli vidjeti svi znatiželjnici. Drugo moguće mjesto je Gradska vijećnica - glasno je razmišljao Čačić. Hrvatska se reprezentacija kasnije povukla u osamu, na kat pivnice, gdje se zadržala do 3.30 sati, a zatim se vratila u hotel na počinak. Za nekoliko sati reprezentativce je čekao let u Hrvatsku, te doček koji su im pripremili u Zagrebu...
Mi smo, pak, završili u jednom lokalu na Dunavu, htjeli smo popiti pivo prije spavanja, a kad tamo iznenađenje - zabava slovačkih tenisača (!). Brzo su zaboravili na poraz, sa suprugama i djevojkama priredili su pravu veselicu u kojoj je prednjačio proteklih dana toliko spominjani Karol Beck. Vrstan zabavljač i okretan plesač, ni traga o njegovoj navodnoj ozljedi koljena, od pokreta koje je radio već bi davno ležao na podu. Plesali su zagrljeni i Hrbatý, izbornik Mečíř, Kučera i Mertiňák. U jednom trenutku iznenada je na razglasu zasvirala - hrvatska himna, a okupljeni novinari spontano su zapjevali uz poznate taktove.
- Kakva provokacija, hoćemo slovačku, a ne hrvatsku himnu - zaurlali su Slovaci i zapjevali. Prihvatili smo nove taktove, na kraju zajedničko fotografiranje s igračima i pozdrav. Do neke druge prilike. U Hrvatskoj...
Svuda u svijetu uspjeh hrvatske teniske reprezentacije bio je prva vijest iz međunarodnog sporta. A fotografije zagrljenih Ančića, Ljubičića, Pilića, Ivaniševića i Karlovića obišle su svijet. "Čini se da je Baby Goran narastao. Mario Ančić igrao je u sjeni Ivana Ljubičića, no postao je neočekivani heroj finala Davisova kupa i tako nadmašio svog idola Gorana Ivaniševića", piše Associated Press.
AP je podsjetio i na to da je Ančić dobio nadimak Baby Goran 2002. godine nakon što je na početku Wimbledona izbacio Federera, a nadimak Super Mario kada je izborio polufinale pobijedivši Henmana, i to zbog tjelesne sličnosti s Goranom i snažnog servisa.
Reuters je podsjetio na to da je od 1900. godine, od kada se održava Davisov kup, Hrvatska postala 12. država kojoj je pošlo za rukom da ga osvoji. Times piše da zvijezda finala Ivan Ljubičić nije donio pobjedu, već je to učinio Ančić izabravši odličan trenutak za pobjedu u "singlu".
"Na vrhu smo piramide i nisam siguran da ljudi shvaćaju koliko smo veliku stvar načinili", prenosi Reuters Ančićevu izjavu. Svi ističu zasluge Nikole Pilića, prvoga izbornika koji je osvojio Davisov kup s dvije reprezentacije. "Znao sam da možemo, odlična smo momčad koja može igrati na svim podlogama", prenose se Ivaniševićeve riječi. "To je najveći uspjeh Hrvatske nakon stjecanja samostalnosti, čime se do sada smatralo treće mjesto nogometaša na SP-u 1998. A Ivaniševićev Wimbledon i Janičine četiri medalje sa ZOI 2002. najveći su pojedinačni dosezi", piše AP.
Naravno, nije zaobiđen ni Split, grad iz kojega su Ančić, njegov mentor Ivanišević i izbornik Pilić, kao i žal zbog Ljubičićeve propuštene prilike da izjednači McEnroeov rekord od 12 uzastopnih pobjeda. Talijanska "Gazzetta dello Sport" piše da je Hrvatska naslijedila Španjolsku, kao mala zemlja s 4,5 milijuna stanovnika, a "LEquipe" se nadovezao:
"To je uvjerljivo najmanja zemlja koja je osvojila Davisov kup, u prvom finalu bez nositelja, između dvije reprezentacije kojima je do tada najveći doseg bio četvrtfinale."
I dok su neki mediji u susjednoj SiCG čak ignorirali uspjeh hrvatskih tenisača, neki su mu dali velik prostor. Poput televizije B92 čiji je forum na njihovoj web stranici postao mjesto za brojne čestitare: "Bravo, Hrvatska!... Najsportskija nacija na svijetu... Pa lijepo, čestitke Hrvatima... Nema što, pobjeda čista kao suza. Ali kad Srbija uđe u zonu, ima da vas dobijemo! Iskreno, svaka čast, komšije!", samo su neki od komentara tamošnjih ljubitelja sporta.
Dakako, bilo je i ljubomornih komentara, koji su graničili s duhovitošću: "Možete li ipak prvo objaviti da je Zvezda jesenski prvak? Jaka stvar! Osvojili petorazredno natjecanje i sad će se hvaliti da je to velik uspjeh hrvatskog sporta... Koga to još zanima, tenis je manji od vaterpola i košarke. Kakva je to repka u kojoj igraju dva čovjeka?"
Nikola Pilić je emotivno doživio svoje četvrto osvajanje Davisova kupa. Tri puta osvajao ga je s Njemačkom, no ovaj put uspjelo mu je to s Hrvatskom, i uopće nije dvojio da mu je taj uspjeh najvažniji. Jedno od pitanja upućeno njemu odnosilo se na njegov odlazak s izborničke klupe.
Goran Ivanišević je tu i ne krije da bi se rado dokopao izborničkoga mjesta, a i njih dvojica dogovorili su se svojedobno da će se Pilić povući u ložu onoga trenutka kad Goran poželi sjesti na izborničku klupu. Međutim...
- Ima ljudi u tenisu koji ne žele da odem. No, razgovarat ću s predsjednikom Čačićem i mislim da ćemo uskoro to srediti. Što se mene tiče, bilo bi mi komotnije sjediti u loži - kazao je Pilić. Iako je Čačić jednom iskusnom talijanskom novinaru baš u Bratislavi kazao da je sve već dogovorio s Pilićem. Prema tome, Pilić bi trebao biti izbornik još u 2006., a Goran bi trebao preuzeti reprezentaciju 2007. godine.
ZAGREB - Nakon svečanog dočeka u zagrebačkoj zračnoj luci članovi hrvatske Davis Cup reprezentacije došli su na glavni zagrebački trg Josipa bana Jelačića gdje ih je po kišovitom vremenu dočekalo gotovo 100.000 razdraganih građana glavnog grada Hrvatske.
Već od 10 sati oko svečano uređene pozornice na Trgu bana Jelačića počeli su se okupljati oni koji su željeli zauzeti mjesta sa kojeg će najbolje moći vidjeti junake jednog od najvećih uspjeha hrvatskog sporta. Za dobro raspoloženje pobrinuli su se "Baruni", Ivana Bamfić, Ivana i Marija Husar, Đani Stipaničev, Ladarice i Prljavo kazalište, a erupcija emocija, u kojoj su se miješali ponos i veselje dogodila se u 13,13 minuta kada su se na pozornicu popeli predsjednik Hrvatskog teniskog saveza Radimir Čačić, izvršna direktorica HTS Marina Mihelić, članovi stručnog stožera i igrači Ivo Karlović, Goran Ivanišević, Mario Ančić i Ivan Ljubičić, koji je na pozornicu donio minijaturnu repliku Davisova pokala, kojeg je u 105 godina postojanja osvojilo samo 12 nacija.
Hrvatska je prva zemlja koja nije bila nositelj, a osvojila je pehar u najstarijem i najcjenjenijem momčadskom nadmetanju u sportu kojim se bave gotovo sve nacije na svijetu.
Predsjednik HTS-a Ratomir Čačić istakuo je da je ovaj trofej osvojen velikim zalaganjem igrača i stručnog stožera, a Mario Ančić naglasio da je ovo pobjeda zajedništva i pobjeda za Hrvatsku.
Slavlje na Trgu je nastavljeno na trgu legendarnom pjesmom Baruna "Neka pati koga smeta Hrvatska je prvak svijeta", a članovi teniske reprezentacije nastavili su slavlje u Gradskoj kavani.
|
|
|
|
|
|
 Hrvatsko-mađarska kandidatura prošla je UEFA-in filter i ušla u uži izbor. Predstoji nam borba s talijanskom te poljsko-ukrajinskom. Iz igre za domaćinstvo su ispale Grčka i Turska.
Hrvatska i Mađarska skupile su devet glasova članova Izvršnog odbora UEFA-e, Italija je imala dva glasa više, a Ukrajina i Poljska dobile su sedam glasova.
Turska je dobila šest glasova, a Grčka svega dva. Glasovalo je 12 članova Izvršnog odbora, a svaki od članova imao je pravo na tri glasa.
"Naravno da sam zadovoljan što smo prošli u drugi krug, štoviše držim da smo favoriti, no moramo skupiti sve snage da uspješno zaključimo ovu kandidaturu. Nije vrijeme za euforiju, a još jednom smo potvrdili da smo ozbiljan i organiziran savez", rekao je Vlatko Marković.
Predsjednik HNS-a je dodao da poseban problem predstavljaju nam naši navijači, točnije huligani koji su na Malti i u Budimpešti skoro uništili sve napore hrvatsko-mađarske kandidature.
"Isplatili su svi naši napori da uvjerimo čelnike UEFA-e kako Savez nema nikakve veze s huliganima, ali očekujem da će se naša država morati ozbiljnije pozabaviti navijačima", ustvrdio je predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza.
Odlukom UEFA-e na Malte bio je iznimno zadovoljan i predsjednik Hrvatskoga olimpijskoga odbora Zlatko Mateša.
"To su izvrsne vijesti za hrvatski sport i državu. Ipak, za mene je veliko iznenađenje što je ispala favorit Grčka, ali držim da je to vrlo dobro za hrvatsku kandidaturu koja sada ima ogromne šanse", zaključio je Mateša.
Hrvatsko-mađarsku kandidaturu očekuje druga faza projekta EURO 2012. koja započinje 17. studenoga, a konačnu dokumentaciju o kandidaturi zajedno sa susjedima moramo dostaviti UEFA-i do 31. svibnja.
UEFA će od veljače 2006. početi s preliminarnim inspekcijama kandidata, a zaključna inspekcija, o kojoj je će i ovisiti konačna odluka, provest će se u rujnu sljedeće godine. Hrvatska i Mađarska imat će priliku predstaviti svoju kandidaturu i na kongresu UEFA-e 23. ožujka 2006.
Konačna odluka od domaćinu 14. Europskoga nogometnoga prvenstva bit će poznata u 8. prosinca 2006.
|
|
|
|
|
|
 ZAGREB - Hvatska je turistička zemlja, čak je ugledni National Geographic našu zemlju proglasio prvim i najpoželjnijim odredištem za sljedeću godinu. A toj turističkoj zemlji u želji da organizira europsko nogometno prvenstvo najveći su minus - smještajni kapaciteti. Naravno, i nogometna infrastruktura, jer hrvatski stadioni nikako ne zadovoljavaju uvjete, Maksimir, Poljud, osječki Gradski vrt i riječka Kantrida daleko su od zadovoljavanja kriterija.
Nerealni optimizam
Isti problemi muče i naše kompanjone u kandidaturi, Mađari ne nude ništa bolje od Hrvatske.
Naravno, u dokumentaciji kojom se potkrepljuje kandidatura HNS je dobio jamstva svih državnih i gradskih tijela da će stadioni biti sagrađeni ili obnovljeni te da će biti riješen problem smještajnih kapaciteta. No, kako je sve to ipak daleko od ostvarenja, jasno je da optimizam koji je do javnosti dolazio iz Hrvatskoga nogometnog saveza u vezi s dobivanjem organizacije EP-a, nije na jako zdravim nogama.
Ponedjeljak i utorak sljedeći tjedan reći će nam više o svemu. Naime, tada će se na Malti Uefini čelnici očitovati o kandidaturama, hrvatsko-mađarskoj, talijanskoj, grčkoj, turskoj i ukrajinsko-poljskoj.
Od tih pet kandidatura, dvije će se pozdraviti sa svojim željama da ugoste najbolje reprezentacije Starog kontinenta 2012. godine. U konkurenciji će ostati tri Uefi najzanimljivije i najbolje.
Iz HNS-a su izvješćivali o tome da je hvatsko-mađarski projekt hvaljen i da će se sigurno naći među tri finalista. Međutim, kako je Uefa objavila svoju studiju o pet potencijalnih domaćina EP 2012., dojam je da ne kotiramo tako dobro kako smo mislili.
Drugi krug - uspjeh
Prema toj studiji, nedostatak stadiona i hotela sa pet i četiri zvjezdice najveći je nedostatak naše zajedničke kandidature. Navijače i nerede ne spominje se, iako ni taj minus neće biti zaboravljen. Hrvatski je plus zanimanje za nogomet i za samo Europsko prvenstvo.
No, čini se da to neće biti dovoljno, da Italija, Grčka i Turska mnogo bolje kotiraju. A Izvršni odbor Uefe zacijelo će spomenutu studiju o kandidatima uzeti kao relevantnu.
Iako Grci još imaju problema nakon organizacije Olimpijskih igara, iako Turska može biti nezgodan domaćin, primjerice Englezima, a Talijani su ionako najozbiljniji i najveći kandidat (minus im je što se prvi put kandidiraju), te tri zemlje u boljem su položaju.
Stoga, uđe li naša kandidatura među tri završne, bit će to veliki uspjeh vodećih ljudi HNS-a i mađarskog saveza. U tom slučaju lobiranje bi bilo ocijenjeno iznimnim. No, ipak, nada je sve manja.
|
|
|
|
|
|
 HINA, 28.10.2005.
Priča o Danielu Bilošu polako završava. Od petka izbornik Zlatko Kranjčar teško da može očekivati pozitivan odgovor na pitanje hoće li Biloš igrati za našu reprezentaciju. Sve je, zapravo, riješio Jose Pekerman, izbornik Argentine. Naime, uvrstio je Biloša na popis igrača koji kandidiraju za Svjetsko prvenstvo 2006. godine u Njemačkoj. I među tih 29 imena nije se našlo mjesta za Juana Sebastiana Verona, Waltera Samuela i Andresa DAlessandra, ali jest za Daniela Biloša!
Zasad 15 sigurnih
Doduše, to još ne znači da će Biloš doista i otići s Argentinom u Njemačku. Pekerman zasad ima 15 sigurnih putnika, ostali će se boriti za šest preostalih mjesta u zrakoplovu koji će ih odvesti na najveću nogometnu smotru.
Kako sada stvari stoje, Biloš će se za svoje mjesto boriti s velikim igračem. Riječ je o Kilyju Gonzalezu, vrsnom nogometašu Intera. Koji je ozlijeđen. I upitno je kad će biti pripravan. Zato je u ponedjeljak Argentinski nogometni savez stupio u kontakt s Bilošem, koji bi mogao biti pozvan već za prijateljsku utakmicu Engleska - Argentina (12. studenoga). Jedini je problem što je Biloš bolestan, ima teškoća s plućima.
Biloš dobiva priliku
- Veron razjedinjuje reprezentaciju, vodstvo i novinare, sve ljude, i ne treba mi takav. Sigurnan je putnik Messi, Tevez je blizu, a Biloš će dobiti priliku u prijateljskim utakmicama - kazao je Pekerman. Spominjanje njegova imena Biloša je usrećilo. Čim smo vidjeli njegovo ime među potencijalnim putnicima na SP, bilo je jasno da neće dvojiti između poziva Hrvatske i Argentine.
"Argentinac sam i želim igrati za svoju selekciju", kočoperi se udarni naslov u argentinskom sportskom dnevnom listu "Ole". - Naravno da će moj odgovor, dobijem li poziv, biti pozitivan. Čast mi je igrati za Argentinu. Doduše, nisam još ozdravio, oporavak ide polako. Ali, Argentinac sam, ovdje sam rođen i moj je san uvijek bio igrati za Argentinu. Želim se dokazati u pripremnim utakmicama, jasno mi je da mi nitko osam mjeseci prije SP-a ne može jamčiti mjesto u momčadi. Ne dokažem li se i ne odem na SP, odgovoran ću za to biti samo ja - kazao je Biloš.
Nije zaboravio Hrvatsku, koja ga je prva pozvala. - Zahvalan sam Hrvatskoj na pozivu. Ali ipak sam Argentinac i moji su snovi uvijek bili vezani uz argentinsku reprezentaciju - zaključio je Daniel Biloš. Tako je 222 dana prije Svjetskog prvenstva završena i priča o Biloševu mogućem igranju za Hrvatsku
|
|
|
|
|
|
 HINA, 16.10.2005.
Reket je odletio u reklamu, a naš teniski junak potražio je suprugi Aidu. Zagrljaj i poljubac. Slika koja se sve češće vrti na malim ekranima, slika koja je obilježila godinu. Bajkovit početak i kraj sezone Ivana Ljubičića.
Sezone koja će obilježiti cijelu karijeru prvog hrvatskog tenisača. Nakon ludnice u Metzu, teniski je valcer nastavio na lijepom plavom Dunavu.
Novih pet pobjeda, završni bečki uspjeh protiv Juana Carlosa Ferrera, čovjeka koji je bio i prvim tenisačem svijeta - 6:2, 6:4, 7:6(5). I ponovno je Ljubo u završnicu ušao u ulozi favorita, ponovno s druge strane mreže nije bilo Rogera Federera.
Nakupljeni umor
A u takvim je situacijama sve prilično jasno. Ivan je u prvom setu sve odlučio breakom u četvrtom i osmom gemu. U drugom je Ferrero posrnuo u desetoj igri, a treći je set ponudio daleko najviše uzbuđenja.
Ivana je, osjetilo se to na trenutke u njegovoj igri, počeo hvatati nakupljeni umor, povremeno je odstupao od provjerene taktike što kraćih poena, te se upuštao u izmjene koje su češće odlazile na stranu bivšeg pobjednika Roland Garrosa. U takvoj je situaciji kod 4:4 morao spašavati break-loptu.
Ipak, pronašao je Ivan dovoljno snage za uspjeh, nakon što je kod 5:4 propustio meč-loptu, sve je zaključio odličnim tie-breakom. Za nastavak niza za pamćenje. Šest finala u 2005. - četiri završnice na startu, još dvije u listopadu.
Nedodirljivi Goran
A sezona nije gotova, još ima nastupa. Dosadašnji rezultati sigurno će mu dati status velikana. Nedodirljiv je u toj priči tek neponovljivi Goran Ivanišević koji je 1996. igrao u čak deset ATP završnica (stigao do pet naslova). Ni jednu od ostalih najboljih sezona (1992., 1993., 1994.) legendarni Ivanišević nije igrao više od šest finalnih dvoboja.
Još jedna potvrda teniske veličine Ivana Ljubičića koji je nakon Beča nanizao dvanaest pobjeda. Goran je samo dvaput imao veći niz, oba u toj najvećoj 1996. - 14 pobjeda (osvojio Zagreb, Dubai i igrao finale Antwerpena), te 13 uzastopnih pobjeda (osvojio Milan i Rotterdam, polufinale Indian Wellsa).
Trijumf kojim je dodao još jedno hrvatsko ime na listu pobjednika Wiener Stadthallea (Ivanišević osvajao Beč 1993. i 1997.), dodatno je povećao njegove izglede u utrci za ATP Masters u Šangaju, ono što se, nakon Goranova odlaska sa scene, nikad nismo niti usudili pomisliti. Čeka ga skok na 13. mjesto ATP utrke za prvaka.
Težak put do Kine
Put do Kine bit će težak, no ne i nemoguć, sve dotle dok drži sve u svojim rukama.
- Sedmoplasirani Davidenko (osmi Safin kao pobjednik Australian Opena već osigurao nastup - nap. a.) bježi mi stotinjak ATP bodova, a svaki od Masters Series turnira u Madridu i Parizu nosi po 100 bodova. Šansa postoji, no jasno je da će biti užasno teško - kaže Ivan.
|
|
|
|
|
|
 HINA, 14.10.2005.
Hrvatski nogometni navijači ponovno su osramotili domovinu. Slike njihova divljanja u Budimpešti za posljednje kvalifikacijske utakmice za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj između Mađarske i Hrvatske obišle su svijet. Sudeći prema tome kako Uefa i Fifa gledaju na ponašanje navijača, mogla bi to biti ozbiljna prepreka naporima Hrvatskog nogometnog saveza te njihovih kolega iz Mađarske da te dvije zemlje postanu kandidati za organizaciju Europskog nogometnog prvenstva 2012. godine.
Obračuni
Međusobni obračun hrvatskih navijača na stadionu Ferenc Szusza u Budimpešti ne može se više promatrati kao izolirani izgred naših navijača jer su za posljednja dva gostovanja napravili doista velike nerede. Hoće li ponašanje hrvatskih navijača utjecati na kandidaturu Hrvatske i Mađarske za organizaciju EP-a 2012., pitali smo Vlatka Markovića, predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza.
Na žalost, hoće. Ta divljanja sada više nisu slučajnost. To je postao ozbiljan problem jer je jedan od važnijih kriterija za dobivanje organizacije Europskog nogometnog prvenstva i ponašanje navijača. Izgred u Budimpešti neće poremetiti naše odnose s mađarskim nogometnim savezom. Međutim, ljudi koji budu odlučivali o dodjeli organizacije Prvenstva sigurno će uzeti u obzir i ove ružne slike koje su nam na Malti i u Mađarskoj priredili naši navijači kazao je V. Marković.
Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj u mjerodavnosti su Fife. Oni su već kaznili Hrvatski nogometni savez za izgrede navijača na Malti, a pod povećalom se našla i utakmica sa Švedskom u Maksimiru kada su na teren bačene baklje. Ovaj posljednji incident u Budimpešti olakšat će njihovu blagajnu za svotu u troznamenkastoj brojci, i to u švicarskim francima. Sigurno i u Uefi, u čijoj je ovlasti organizacija Europskog prvenstva, s velikom pozornošću prate izgrede hrvatskih navijača.
Odluka
Odluka o zemlji domaćinu EP-a donosi se prema nizu kriterija, a ponašanje navijača određene zemlje također je jedan od kriterija izjavio je Uefin direktor za medije William Gaillard.
Najveću kaznu za divljanje navijača HNS je platio zbog nereda na Malti 55.000 švicarskih franaka. Baklje na maksimirskom terenu protiv Švedske, kaže V. Marković, stajat će gotovo dvostruko više, a koliko će stajati neredi u Budimpešti, znat ćemo uskoro. Ipak, taj je novac zanemariv u odnosu na ono što Hrvatska gubi ne dobije li zbog navijača, zajedno s Mađarskom, organizaciju EP-a 2012.godine. Naime, Portugal, koji je organizirao posljednji EP, premda je mnogo i uložio, zaradio je 280 milijuna švicarskih franaka. Osim zarade u novcu, Portugalci su profitirali i u broju zaposlenih. Tako je, nakon što je EP završio, u Portugalu bilo 50 tisuća zaposlenih više nego prije njega.
Inače, procjene stručnjaka govore da bi 2012. u Hrvatsku, ako bi dobila organizaciju EP-a, došlo najmanje 500 tisuća turista. Naravno, ta se brojka odnosi samo na one koje bi EP potaknuo da posjete Hrvatsku, a ne na redovite turiste koji dolaze svake godine na naše more. Pribroji li se tomu da su Portugalci od turista za prošlog EP-a ostvarili prihod od 796 milijuna eura, onda zbrojimo li sve prednosti organizacije Europskog prvenstva možemo izračunati koliko nas mogu stajati ispadi nekoliko desetaka huligana.
|
|
|
|
|
|
