 |
|
|
|
 Posljednjom jučerašnjom utakmicom 17. kola III HNL nogometaši Poleta su pobjedom zaključili jedno od lošijih polugodišta u posljednjih nekoliko godina. Pobjeda, koja nije uspjela zasladiti postojeću gorčinu – jer je protivnik bio posljednje plasirana momčad lige, ipak je ponudila neke odgovore. Jedan od njih je da se sreća okreće i na temelju zalaganja i želje u utakmici, a to je novina koju su igrači Poleta prezentirali, a nagrada je došla u obliku tri pogotka u prvom dijelu.
No krenut ćemo od ljeta i lipnja.
Unatoč tome što smo imali sve predispozicije da sa odlično odrađenim poslom u proljetnom dijelu prvenstva i uz 2 – 3 pojačanja krenemo u borbu za vrh III HNL, Damir Petravić je odlučio okušati sreću u Hrvatskom Dragovoljcu, a Polet je po drugi puta pred vratima jesenskog dijela III HNL tražio trenera. Nakon nekoliko dana dilema, odlučili smo ipak pružiti priliku Deanu Klafuriću, treneru koji ima visoke nogometne poglede i ambicije, no ne i dovoljno iskustva u vođenju seniora, ali prevagnula je ipak vjera da će spoj ambicija kod trenera i iskustva u ekipi dati pozitivan rezultat.
Na inzistiranje novog trenera angažirani su i treneri za kondicijsku pripremu, nabavljen čitav niz pomagala i opreme i krenulo se u novu sezonu sa visokim ambicijama. Treninzi su bili gotovo svakodnevni, trajali su od 2,5 – 3 sata, a već od početka priprema krenulo je toplo – hladno. Ozlijedili su se Talijanac, pa Prekratić, prvenstvo je bilo sve bliže, a u prvim kolima pravo nastupa nisu imali Prelec, Iličić, Berković, Ferenček i Hajduk.
Jedine utakmice u kojima je Polet pokazao da ima potencijala su bile one protiv jačih Croatije Sesvete, Lokomotive i Segeste, utakmice u kojima je logično da protivnik uđe sa pola gasa, a da mi poginemo – pa što bude.
Prvenstvo je počelo, a Polet je u prvih 5 kola sakupio tek mršava 4 boda, da bi za zelenim stolom u famoznom slučaju Šuker oteli još 3. Loš dojam popravio je tek plasman u šesnaestinu finala HR kupa pobjedom nad Croatijom u Đakovu i najatraktivniji protivnik HR nogometa – Slaven Belupo koji je trebao sletjeti na travnjak Poleta 08. listopada.
Još dvije slijedeće utakmice sa lošim rezultatom polako su počele najavljivati promjene, a nedisciplina na terenu, nedostatak snage, te brojne ozlijede kojima je i loša fizička pripremljenost bila jedan od uzroka, a nagađanja ulice polako su počela prerastati u buduće planove vodstva. Utakmica koja je ipak malo prelomila promišljanja i ostavila još malo vremena bila je ona u Zagrebu kada je pobijeđen HAŠK, a nakon toga u srijedu pružen odličan otpor Slaven Belupu.
Nakon te utakmice i nakon odlične partije u prvih 45 minuta utakmice protiv Grobničana u koju smo nakon vodstva od 3 : 0 ipak stigli do pobjede rezultatom 3 : 2, uslijedilo je gotovo dvomjesečno razdoblje posta. U toj utakmici na duže vrijeme izgubljen je Nikola Iličić. Redale su se utakmice sa Nehajem, Lučkim, Jadranom u Poreču, te s Vrapčem u kojima smo tek u ovoj posljednjoj u zadnjim minutama došli do boda, iz stroja su redom ispadali Komšić, Zaloker, Ferenček, a Polet smo već u šali počeli zvati bolnica na kraju grada, jer nije bilo utakmice a da nekog nismo izgubili.
Nakon još jednog domaćeg neuspjeha u utakmici sa Vrapčem, dogovoren je sporazumni raskid sa Deanom Klafurićem i kondicijskim trenerima, a na čelo struke doveden je Stjepan Deverić, iskusni stručnjak, a nadasve dobar poznavatelj ovdašnjeg mentaliteta.
U prvih pola sata utakmice sa Rovinjem i vodstva od 2 : 0 svi su bili uvjereni da Deverić ipak ima čarobni štapić. Igralo se nadahnuto, a samo je sreća spasila Rovinj da vodstvo neće biti izraženije još za 1 – 2 gola više. No da u glavama čuči još uvijek velika nesigurnost dokazalo je drugih 45 minuta, a nakon vodstva Poleta od 3 : 2 u 81. minuti, Rovinj je ipak ponajviše zahvaljujući lošim intervencijama Domitrovića i zadnje linije došao do pobjede od 3 : 5.
Odmah nakon Rovinja čekao nas je trenutak istine u Rudešu, Deverić je odmah uvidio da Prelec i Božić nemaju dovoljno brzine i eksplozivnosti, te privremeno vratio igru na 3 – 5 – 2 što je rezultiralo sigurnošću obrane ali i boljom kontrolom prema naprijed. Rudeš se provukao sa minimalnih 1 : 0, a već slijedeće kolo Medulin je samo zahvaljujući još jednoj u nizu nespretnih intervencija Domitrovića odnio bod sa Zvrnika. U posljednjem kolu jučerašnja pobjeda protiv Maksimira ipak je malo opustila grčeve pred zimsku stanku i okrenula stranicu ka pripremama za proljeće.
Pojedinačno, teško da možemo u nekog uprti prstom i proglasiti ga krivcem, isto kao što teško da možemo ustvrditi da je netko u potpunosti zadovoljio.
Vratari su ključni dio ekipe i dok je mladi Hadžiselimović u svoja 3 nastupa, plus jednu kup utakmicu vrlo blizu vrlo dobre ocjene, ostavio je ipak u svojim utakmicama malu prazninu za popravak u proljeće. Domitrović je odigrao jednu od promjenjivijih sezona i svi će se složiti sa konstatacijom da to nije ni blizu njegovih mogućnosti, kao i sa činjenicom da su nam loši dani vratara ove jeseni oteli najmanje 9 bodova.
Ćopić je na desnom boku odigrao još jednu konstantu, no njegova prisutnost na treninzima je gotovo zabrinjavajuća. Da se radilo o bilo kom drugom već davno bi se odrekli usluga igrača čiji prosjek treniranja varira između 40 i 50%, no on je nekim čudom sve to vraćao na utakmicama te je na taj način uživao povjerenje trenera i suigrača.
Sučić je ove jeseni više vodio brigu na svoju verbalnu komunikaciju nego na igru, a to itekako šteti kolektivu. Uglavnom nije bio ni sjena svog proljetnog izdanja iako je u nekim susretima dao do znanja da nogomet nije zaboravio igrati.
Iako su Božić i Prelec odigrali u postotku najviše susreta u jeseni njihov doprinos je bio miljama daleko od onoga što natjecanja u III HNL traže od igrača na tim pozicijama. Tek dvije do tri utakmice u prvenstvu su premalo, a 31 primljeni pogodak u prvenstvu i tek dva žuta kartona u zadnjoj liniji podosta govore o srčanosti. Uz to svaka 3 kola konstatirali smo da je i za jednog i za drugog kao rođena sasvim različita pozicija od one na kojoj su ranije igrali, a to za igrača nikako nije dobro.
Vezna linija (Ferenček, Berković, Sedmak, Komšić) nije bila ta koja je u ovim utakmicama davala vjetar u leđa napadačima i sigurnost u obrani, a upravo su to pozicije na kojima bi se trebao profilirati vođa ekipe, no zainteresiranih baš i nije bilo. Novopristigli Baković uz silne preporuke najavljen kao veliko pojačanje nažalost i nije potvrdio da se radi o igraču koji bi trebao prerasti III HNL i unatoč njegovim pogocima podosta je toga nedorečeno, pogotovo u trkačkom dijelu.
Igor Rožić je odigrao vjerojatno najslabiju polusezonu u Poletu. Vidljivo je bilo u svim utakmicama da se kapetan troši do maksimuma, no indisponiranost i dekoncentracija u izglednim pozicijama pokazala je da se ovdje ne radi samo o fizičkoj nepripremljenosti. No unatoč tome Igor je u posljednjim utakmicama odradio lavovski dio posla te unatoč ozljedama svojom borbenošću zaradio simpatije navijača. Naš drugi Igor – Hajduk, nakon odličnog proljeća ušao je u vrlo dobru jesen. I kad smo svi očekivali da će Igor ove sezone nezadrživo otići i uzeti titulu najboljeg pojedinca u VG nogometu dogodila se amaterska reprezentacija, u kojoj je Igor bio najbolji strijelac i jedan od najboljih pojedinaca, no nakon tih utakmica Polet je u potpunosti izgubio Hajduka kojem gotovo ništa više nije polazilo za nogom.
Nikola Iličić i Ivan Mikulin pokazali su da u njima ima potencijala i zasigurno će klub ostaviti mjesta za njihovo daljnje napredovanje, kao i za mladog Stuparića koji je još junior i koji je odigrao tek 3 utakmice.
Domagoj Zaloker je u igri proveo tek 317 minuta. I dok je u početku izgubio mjesto nakon nekoliko uzastopnih pogrešaka taman kada smo svi bili uvjereni da smo Zalokera uspjeli vratiti dogodila se teška ozljeda na utakmici protiv Lučkog, koja ga je odstranila sa terena do kraja jeseni. Vaclavek je iz konstante preselio na klupu, igrač velikog potencijala i izuzetno pozitivna osoba, nažalost nije uspio nametnuti svoje usluge Klafuriću, a kasnije ni Deveriću, pa su njegove minute bile sakupljane isključivo ulascima s klupe, a svega je na sedam susreta počeo od početka. Ivan Španić nakon jednogodišnjeg izbivanja nije izborio važniju minutažu te broji tek jednu utakmicu u kojoj je nastupio, dok je Matija Mihalj pristigao iz velikogoričkog Radnika za posljednja 3 kola u kojima je zasigurno dokazao da se na njega može računati za proljeće.
Tko će ostati za proljeće i s kojim pojačanjima će Polet krenuti u pregovore za nastavak odlučit će struka, no zasigurno je da momčadi treba svježe krvi. U daljnjim procjenama potreba će mnogo ovisiti i stvarno stanje ozljeda Talijanca, Prekratića i Komšića te će se nakon potpunih i sigurnih dijagnoza odlučiti u kojim smjerovima osvježenja će se krenuti.
|
|
|
|
|
|
 Nogometaši Poleta su pregrmili prva dva kola III HNL. Administrativna pogreška Orijenta donijela nam je ipak na kraju planirana tri boda iako je nakon jučerašnje utakmice u Samoboru, taj odnos mogao biti mnogo, mnogo povoljniji u Poletovu korist. No utakmica će se zacjelo još nekoliko puta rezimirati, a olako ispušteni bodovi bi trebali biti iskorišteni kao opomena da ništa na terenu neće stići samo i da se kvaliteta na papiru itekako treba dokazati prevagom tamo gdje se to i očekuje - na travnjaku. Polet je klub koji još uvijek hvata svoju stabilnost u III HNL i iako smo svjesni da ćemo svoj plasman ostvariti u gornjoj polovici trećeligaške kolone, sportski je tražiti pobjedu u svakoj tekmi. Od ovog tjedna u program se uključuje Talijanac, odmah iza njega i Prekratić i očekuje se da će u trećem tjednu rujna oba igrača biti na klupi poleta i spremni za određenu minutažu. Od nedjelje su u kadru Ferenček i Hajduk, a od iduće i Iličić, tako da će i ova sušna dva kola vjerojatno vrlo brzo biti zaboravljena. Već u srijedu ćemo doznati svog protivnika u kupu HNS-a, a osmina županijskog kupa odigrat će se u srijedu 08. listopada. Na današnjem žrijebu parova izvučeno je da će Polet u goste četvrtoligašu Bistri. Utakmica počinje u 16,00 sati!
|
|
|
|
|
|
 Samobor ili Metalac.... Tipična hrvatska nogometna priča, koja trenutnu petu poziciju Hrvatske u svjetskim razmjerima stavlja ipak u provinciju. Svi rokovi za famoznim imenovanjem osamnaestog člana III HNL Zapad su prošli, a kuloarske najave o pomicanju početka prvenstva sa 23. na 30. kolovoza sve su glasnije, a u ovom svijetu svemogućeg ispadaju i sve realnije na opće zaprepaštenje svih imalo realnijih promatrača nogometnog cirkusa. I nećemo se i ne želimo u ovom trenutku baviti poštenjem i pravilnicima natjecanja, no pogledavajući realnosti i istini u oči, pomalo počinjemo shvaćati da ovdje netko nekog....
Svih 19 klubova (17 + 2) krenulo je u fazu priprema za prvenstvo sa optimalno procijenjenim terminima. Već su nam ukrali jedan vikend i ubacili treću srijedu, a sad nam se u ionako potpuno ispunjenom kalendaru smiješi još jedna. I opet će to biti najlakše odrezati sa slavnom rečenicom "tko misli da ne može pratiti neka odustane", no nogomet se ne igra zbog gospode koja sjede u foteljama i donose propise na temelju kojih kasnije ne mogu usaglasiti i donijeti pravedne odluke, već zbog publike i navijača čiji osjetni pad u posjetama ionako nezadrživo bilježimo iz godine u godinu. Nulti mjesečni pogon kluba III HNL iznosi u prosjeku iznosi 100.000 Kn, krađom jednog kola na ovaj ili onaj način klubovi ponovno u prosjeku gube 25.000 Kn ili ako to pretvorimo u zbroj na 18 sudionika dolazimo do zanimljivog iznosa od 450.000 Kn. Može, nema problema, pomaknite prvenstvo ako smatrate da vam treba još vremena za razmišljanje i tri tjedna kasnije, ali nam vratite i nadoknadite izgubljeno. Tek kad pojedinci shvate da razvoj nogometa, kao i održavanje kontinuiteta kvalitete doslovno ugrožavaju slične afere i nedosljednosti onih koji provode zakonitost, moći ćemo konstatirati da smo na pravom putu. A do tada gospodo izvucite konačno sjeme hrabrosti iz tuđih gaća i donosite pravedne odluke, ma koliko one na kraju pogubne bile za razne lobije i interese pojedinih sredina. Samo tako će vaš pogled u ogledalu jutro nakon, biti potpuno čist i iskren, a do tada popričajte malo i sa klubovima u bazi i saznat ćete da je kalendar natjecanja svetinja i da ga mijenjati može samo viša sila. Na koju god stranu da odvagnemo shvatit ćemo na ni Samobor ni Metalac nisu ta viša sila, a sve ostalo neka bude u interesu nogometa!
|
|
|
|
|
|
 Već smo nekako naučili u nekoliko posljednjih godina da analizom svake upravo tu proteklu proglasimo do tada najuspješnijom. No, bez ikakvih lažnih skromnosti 2007. to zasigurno i potvrđuje. Počela je proglašenjem nogometaša Poleta za najbolju ekipu grada Velike Gorice za 2006. godinu te velikim priznanjem Igoru Rožiću koji je proglašen za najboljeg nogometaša Velike Gorice u 2006. godini. I Polet i Igor potvrđuju i u proljeće da nemaju dostojnog konkurenta i suparnika, a 1. mjesto u IV HNL Polet osvaja uvjerljivo sa rekordnih 21 bod prednosti i pozitivu u golovima +101.
1. POLET 34 27 5 2 132-31 86
Uz prvo mjesto u prvenstvu uvjerljivo je osvojen Kup NS Velike Gorice pobjedom nad Radnikom u finalu u Velikoj Gorici rezultatom 2 : 4, te je u finalu u Zelini nakon izvođenja jedanaesteraca u lutriji izgubljen naslov najbolje županijske ekipe, no ostala je utjeha plasmana u završnicu kupa Hrvatske koju su osigurala oba finalista.
Svakako treba spomenuti da je Poletov rast počeo dolaskom odličnog stratega Damira Petravića, te da je u trogodišnjem radu zacrtani cilj – plasman u III HNL ostvaren u potpunosti. Velik napredak u kvaliteti, fizičkoj pripremi ali i fizionomiji ekipe zasigurno je trag koji je Petravić sa svojim pomoćnikom Ninom Matkovićem ostavio iza sebe, te stoga ubrzo i pomalo neočekivani rastanak i odlazak Damira Petravića u redove novog drugoligaša Vinogradara i nije bio iznenađenje jer se dobar rad i kvaliteta uvijek daleko čuju i vide.
Uspjeh Poleta u proljeće ostvarili su slijedeći igrači:
Domitrović, Grilec, Zaloker, Španić, Hleb, Ferenček, Prekratić, Bibić, Berković, Sedmak, Novosel, Hajduk, Ćopić, Sučić, Rožić, Butković, Stipaničev, Zefkić, te juniori Marko Matković, Dejan Hajduk, Goran Rožić, Robert Petravić , Ivan Đurašin
Kao što smo ranije spomenuli trenersku palicu sigurno je držao Damir Petravić, uz asistencije Nine Matkovića, o zdravlju se brinuo Zvone Jerbić, a službeni predstavnik kluba bio je Damir Kovačević. Naravno ne smijemo zaboraviti sveprisutnog Poletovog ekonoma Nenada Vlahovca.
|
|
|
|
|
|
 Plasman Poleta u III HNL povukao je za sobom mnoge upitnike ali i brojni „zlobnici“ su ubrzo pronašli plodno tlo za svoje priče o putu bez povratka...
Nakon definitivnog rastanka sa Petravićem, u svega nekoliko dana naša želja za novim strategom pretvorena je u stvarnost te je već 01. srpnja objavljeno ime novog stratega Poleta – Žarko Šetka.
Klub su napustili Sedmak i R. Petravić (Vinogradar), Grilec (Gorica), Bibić (Mraclin), Zefkić (Udarnik), Matković i Rožić su završili na posudbi u Jelačiću, a D. Hajduk u Peščenici.
Već na startu prelaznog roka kao prvo pojačanje doveden je Nikola Komšić (Suhopolje), a pred početak priprema dovedeni su Ožvald, Japec (Udarnik, Radnik), Matoić (Dinamo), Sigur (Lekenik) te je kao rekonvalescent priključen prošlogodišnji standardni poletov stoper Leonard Sovina. No sve baš i nije krenulo glatko. Prvi dan priprema iznenađenom treneru Šetki pojavilo se tek nešto više od desetak igrača, a većina olako shvatila jesen koja nam se neumitno približavala, pa je napore s početka priprema radije zamijenila s blagodatima Jadrana.
Uvidjevši da je vrag odnio šalu te da za pripreme nemamo više od 5 tjedana užurbano se krenulo u omasovljenje igračkog kadra pa su u slijedećih nekoliko dana u klub gotovo privedeni Krsnik, Vukelić, Kofler, Rogić i Bobinec.
Kako se prvenstvo bližilo okosnica seniorske ekipe bivala je sve brojnija no utakmice u pripremnom periodu sa objektivno slabijim suparnicima (Jelačić 1 : 1, ZET 0 : 0, Dinamo Hidrel 5 : 3, Iskra Zelina 1 : 0) nisu baš donosile osmjeh na lice stručnom stožeru Poleta, a kulminacija straha i nevjerice u vlastite sposobnosti eksplodirala je nakon bolnog poraza od Vinogradara u Buševcu 12. kolovoza 0 : 5.
Curilo je na svim pozicijama, Komšić je za jesen bio otpisan zbog ozljede, a neodgovornost sa početka priprema počela je uzimati danak. Ostala su tek dva tjedna do početka prvenstva i ništa nije ukazivalo da se situacija može popraviti. Zbog drugoligaških obaveza Vinogradar je prepustio finale kupa grada Velike Gorice Poletu, a u finalu nas je čekala zahuktala Lokomotiva koja je u tri prethodne utakmice ostvarila maksimum uz impresivnu gol razliku 22 : 2.
Prekrasan ljetni dan i prepun SRC Zvrnik nestrpljivo je čekao ovogodišnje finale uz pitanja s kojim će minusom Polet završiti današnju utakmicu. No igrači Poleta nisu tako mislili i još jednom dokazali da su najbolji u trenucima kada je najpotrebnije.
Odlična taktička priprema i strpljivo razgrađivanje vezne linije Lokomotive, te nakon početne inicijative i nekoliko propuštenih izglednih prilika Lokomotive, Polet je preuzeo sve konce u svoje ruke te sa visokih 3 : 0 oduševio sve i po treći puta zaredom osvojio kup grada Velike Gorice, a veliki prijelazni pehar trajno pospremio u svoje vitrine.
Apetiti su naglo porasli, a slijedeće subote trebalo je još jednom ispisati povijest u prvom službenom nastupu u III HNL.
|
|
|
|
|
|
 Ta utakmica u Lučkom nagovijestila je da će jesen ipak biti blistavija od očekivanja, a Polet iako je u tom susretu „izvukao“ bod u doslovno posljednjim sekundama utakmice nije niti u jednom trenutku bio podređen protivnik. Čak štoviše vodili smo 1 : 0, sa sjajnom situacijom da povisimo vodstvo i vjerojatno utakmicu privedemo ka najvećoj senzaciji 1. kola III HNL, no tada u 2 minute primamo 2 pogotka i dozvoljavamo domaćinu da se vrati u utakmicu. Čitavo drugo poluvrijeme Polet pritišče Lučko u 30 metara gol visi u zraku no vratar domaćih drži bodove u svojim rukama sve do posljednjih sekundi sudačke nadoknade kada Hleb pogotkom ipak postavlja stvari na svoje mjesto.
Utakmica u Lučkom pokazala je da možemo, ta utakmica je promovirala i brojnu Poletovu navijačku plejadu koja će zasigurno u slijedećim utakmicama III HNL dio zasluga za osvojene bodove s pravom pripisati sebi kao satisfakciju za trošenje energije vlastitih glasovnih kapaciteta.
I kad su svi postali uvjereni da je Polet pronašao formulu uspjeha, da će prerasti u hit prvenstva te da je samo čudo potrebno da poništi ovu silnu energiju i naboj koja je lansirala novi nogometni proizvod iz Turopolja – dogodila se Croatia. Završnica kupa Hrvatske donijela nam je u pretkolu najtežeg protivnika – favorita za osvajanje naslova prvaka II HNL, sesvetsku Croatiju. I tek što smo zaboravili gorku peticu od Vinogradara, dogodila se sedmica. Polet je parirao tek prvih tridesetak minuta, sve kasnije raspalo se kao kula od karata, a u prvenstvenom nastavku čekali smo Porečane.
Još pamtimo prekrasno nedjeljno jutro i lagani grč nervoze pred podnevnu utakmicu s Jadranom iz Poreča. No oštro zvono svih telefona i mobitela tek malo poslije 7 sati prekinulo je sve misli, ugasilo sve nade, a prestankom zvona tišina je postala vječnost. U trenu su prohujale slike povijesti, svi smjehovi i radosti, a već u slijedećem trenutku praznina i tuga ispunili su naša srca.
Poginula je Karmen!
Sve je tog trena palo u drugi plan, o utakmicama i uspjehu više nitko nije ni razmišljao, a ideje za povratak nije bilo.
Jadran se te nedjelje prošetao kroz olovnu vojsku Poleta, dok je Polet doživio svoj prvi službeni domaći poraz nakon davnog 18.09.2005 . i s tom utakmicom ušao u vrijeme neizvjesnosti.
Već slijedeća nedjelja i gostovanje u Rudešu potvrdila je sve strahove i iako su svi prisutni konstatirali da je Polet igrao a Rudeš zabijao, u jednoj čudnoj utakmici gdje su se napadači gostiju propisno osramotili, a obrana izgledala početnički i potpuno raštimano.
Svi smo vjerovali da će domaća utakmica protiv Vrbovca okrenuti vodu na mlin Poleta, čak štoviše dobra igra Poleta tokom čitave utakmice i vodstvo od 1 : 0 u 91. minuti to su i jamčili, no koliko je tanka linija između ponora i zvijezda uvjerili smo se upravo u tih famoznih i još uvijek neprežaljenih 30 sekundi u kojima smo se iz pobjednika preobrazili u gubitnika. No iz tog susreta su izvučene brojne pouke, a osim bodova izgubili smo na dulje vrijeme Igora Hajduka.
Žarko Šetka plesao je svoj ples na žici, nakon te utakmice se dugo lomilo o nastavku suradnje, no presudile su hladnije glave, a potresi su privremeno odgođeni. Uslijedilo je razdoblje od 7 utakmica Poleta bez poraza uz 3 pobjede (Draga, Novalja i Nehaj) i 4 neodlučena rezultata (Vrapče, Istra, Orijent, Rudar), a Polet se ubrzo sa kapitalom od 13 bodova u 7 kola uzdigao do 10. mjesta na tablici. I kada su mnogi bili uvjereni da će se u slijedeće četiri utakmice (Rovinj, Karlovac, HAŠK i Lokomotiva) kapitalizirati dobra berba iz prethodnih 7 kola uslijedio je novi tuš. Rovinj, Karlovac i Lokomotiva su nam uvjerljivo uzeli svaku nadu za bodovima, a u Zagrebu smo nakon promašivanja nekoliko izglednih prilika doživjeli minimalan poraz. Ova četiri uzastopna poraza nažalost nisu zadržala trenera Šetku na klupi Poleta te je dogovoren sporazumni raskid ugovora. Istog tjedna dogodio se razlaz našeg bivšeg trenera Petravića sa Vinogradarom te je u narednom periodu Petravić iz publike savjetima pomagao igračima i svojem bivšem suradniku Nini Matkoviću.
|
|
|
|
|
|
 Ključna činjenica za igru Poleta bio je u posljednjih 8 kola povratak Tomislava Sedmaka iz Vinogradara koji se ubrzo nametnuo u vođu te je na njegovim krilima Polet u posljednja 3 kola (Žminj, Radnik, Lučko) osvojio maksimalnih 9 bodova i osigurao mirnije snove usidren u luci bliže sredini tablice na 11. mjestu i solidnom bodovnom zalihom pred konkurentima u borbi za ostanak u III HNL.
Tko je nastupao za Polet u jesen:
Domitrović, Biočina, Sigur, Zaloker, Španić, Hleb, Ferenček, Prekratić, Berković, Sedmak, Novosel, Hajduk, Ćopić, Sučić, Rožić, Japec, Bobinec, Marošević, Krsnik, Vukelić, Matoić, Kofler, Zenuni, Sovina, Rogić, dok Komšić, Butković i Stipaničev, zbog ozljeda nisu nastupili.
U stručnom stožeru brigu o igračima vodili su: treneri Žarko Šetka i Nino Matković, trener vratara Ivica Orgulan, fizioterapeut Jurica Franković, službeni predstavnik Damir Kovačević, tehnički tajnik Franjo Vinetić, te nezaobilazni Nenad Vlahovac na mjestu ekonoma.
Vidljivo je da je samo seniorski pogon zajedno sa logistikom brojao 37 ljudi, od čega je bilo 28 igrača. Zbog ozljeda nisu uopće nastupili Komšić, Butković i Stipaničev, te Sigur kao treći vratar, Marošević je stigao ozlijeđen i zabilježio je tek početnih petnaestak minuta u Žminju no zbog ozljede je napustio igru i nije više nastupao.
Bobinec je najavljen kao veliko pojačanje, no nažalost u Buševcu nismo imali prilike vidjeti da on to doista i je, pa je s njime dogovoren sporazumni raskid. Od svih pridošlih igrača ozbiljniju minutažu ostvarili su tek Krsnik i Japec, dok se Sovina, Vukelić, Rogić, Matoić i Kofler, te Sigur kao treći vratar nisu uspjeli ozbiljnije nametnuti trenerima. Od navedene petorke opravdanje ima tek Matoić jer je na njegovoj poziciji desnog bočnog bila izuzetna konkurencija iskusnih igrača koji čine kostur ekipe (Ćopić, Hleb) pa je i logično da je mladi Matoić (1989) imao malo prilika za nastup, no na njega se sigurno računa u budućnosti.
Dolazak Ivice Orgulana za trenera vratara, kao i nezaobilaznog „Miceka“ Jurice Frankovića kao klupskog masera bio je pogodak „u sridu“. Vratari Domitrović i Biočina iz utakmice u utakmicu su ulijevali sve veću sigurnost ekipi, a profesionalni pristup Frankovića te uvođenje novih metoda u sportsku medicinu preporodilo je brojne igrače te je i njegov doprinos izuzetan. Još kad k tome pridodamo njegove glasovne mogućnosti i smisao za organizaciju zabavnih druženja – ponekad pomislimo da bismo iz nogometa trebali ući u svijet zabave i glazbe.
|
|
|
|
|
|
 Igrači su čitave jeseni plovili kroz razdoblja „toplo – hladno – toplo“. Vratari su tokom čitave sezone bili vrlo sigurna karika Poletove obrane (osim možda malog kiksa u Zagrebu protiv Rudeša). Domitrović je što je prvenstvo više odmicalo bivao sve sigurniji, a Josip Biočina je u samo jednoj utakmici u Rijeci protiv Orijenta kao igrač utakmice dokazao sve svoje kvalitete i zapravo potvrdio da Polet ne mora brinuti u slučaju da Domitrović ne stane na vrata. Španić je već u trećem kolu osjetio bolove u trbušnom zidu i za njega je jesen bila završena, kao za Komšića, Butkovića i Stipaničeva. Sovina je konačno trebao dokazati prvenstveno sebi pa na kraju i nama koji u njega neizmjerno vjerujemo da je igrač koji može u kontinuitetu odraditi polusezonu, no pukao je već u startu. Nikome najavljen odlazak na more na sam dan početka priprema, iako mu je unatoč više od godine dana neigranja data mogućnost da i financijski i igrački bude član visoke 2. kategorije igrača, samo je još jednom potvrdio da kod njega ne postoji namjera poštenog vraćanja povjerenja, a definitivnu potvrdu ovih činjenica dobili smo u trenucima kada se unatoč sigurnoj poziciji u elfu nije pojavio u autobusu za Pulu. Zaloker je od prosječnosti u startu bivao sve bolji te se u nekoliko posljednjih utakmica u njegovoj igri osjetila upravo ona sigurnost koja je nam je bila podstrek u brojnim pobjedama dosad. Ćopić je još jednom dokazao da je nogometni fenomen. Igrač koji je definitivno odradio najmanje treninga i najkasnije krenuo sa pripremama na terenu je izgledao kao jedan od najspremnijih. No takav se moraš roditi, ali ne samo to, moraš u tih 90 minuta dati sve od sebe, pa i nogometno poginuti za kolektiv. A Ćopić je upravo taj nadasve pošten i požrtvovan u igri. Sučića smo dugo čekali. Nikako da probije i vrati proljetni kontinuitet. U mnogim utakmicama u prvom dijelu kao da ga nije ni bilo, a onda u drugom poluvremenu među najboljim igračima. Kako je prvenstvo odmicalo bivao je sve bolji a još uvijek pamtimo njegov slobodni udarac u devedeset, kojim je pet minuta prije kraja ipak slomio bunker Senjske bure, koja je svih 90 minuta prijetila da će otpuhati bod iz Buševca. Hleb je odigrao čudnu jesen. Nakon prvih nekoliko kola bio je pred izlaznim vratima, njegov odnos i doprinos na terenu bio je manji od nule, a onda kao da je pukao, preporodio, sebe i igru što je na kraju donijelo nekoliko pozitivnih rezultata u nizu. Ferenček i Berković su igrači koji i kad mislite da daju maksimum još uvijek mogu bolje. I dok je Ferenček unatoč ozljedama igrao pod bandažama, njegova igra bila je dosta daleko od proljetne. Tek pred kraj prvenstva pružio je nekoliko partija na razini svoje kvalitete i u proljeće očekujemo da bi i on trebao demantirati glasine o limitima velikogoričkih igrača te da je III HNL ipak prevelik zalogaj za njih. Ista je situacija i sa Berkovićem koji je lebdio između očaja i zvijezda. Njegovo iskustvo i znanje su ogromni, no vrlo brzo je u stanju izgubiti vjeru u sebe i kolektiv, a već sutra biti prvo ime susreta. Tomislav Prekratić je bio potpuno izgubljen, a onda u posljednja tri kola postao osoba dana. Neno Novosel se i ove jeseni lomio između bljeskova i tame. Karizma malog nogometa i dalje kod njega nosi određen pritisak, a to se odrazi na igrama u nedjelju. Neno još uvijek balansira između dvije smjene u radnom tjednu, a protivnici za to nemaju popusta. Njegova kvaliteta i znanje su neupitni i pripremi se za proljeće bit će paklena prijetnja za protivničke vratare. Igor Hajduk je pauzirao gotovo 12, teška ozljeda na utakmici s Vrbovcem izbacila ga je s terena više od dva mjeseca. Uspješan povratak okrunio je pogotkom na utakmici protiv Radnika i najavio veliki povratak za proljeće.
Marko Krsnik zasigurno ima svoju poziciju u III HNL, a njegove požrtvovne igre zasigurno nikog ne ostavljaju ravnodušnim i kada bismo mogli preskočiti ispad u HAŠK-u koji se nije smio desiti, i koji ga je koštao isključenja i klupske kazne, a klub gubitkom 3 boda, ocjena njegovih nastupa bila bi još viša.
Kristijan Japec je odigrao vjerojatno više minuta nego što je i sam očekivao u jesenskom dijelu, no još uvijek mora mnogo poraditi na sebi da bi postao konstanta u III HNL. Sve njegove igre su korektno odrađene, no za više mora poboljšati agresivnost i igru u obrani. No, za razliku od Japeca konstanta u klubu i III HNL bio je Igor Rožić. Iako smo odmah vidjeli da će i on morati mnogo znoja proliti da nastavi tradiciju opasnosti po protivničke vratare, Igor je u brojnim susretima mnogo odgovornosti preuzeo na svoja leđa i još uvijek ostao najbolji strijelac Poleta sa 6 postignutih pogodaka u jesen. Najveće osvježenje jeseni bio je ipak Tomislav sedmak. Njegov povratak iz Vinogradara izbacio ga je u posljednjih sedam kola u prvo ime Poleta, a na krilima njegove igre i posebno prekrasnog pogotka u Žminju, Polet je sigurno uplovio iz opasnih u mirne vode.
Ako povučemo paralelu sa proljećem i njegovim odličnim partijama Sedmak će zasigurno biti jedan od ozbiljnijih kandidata za prvo ime Poleta u 2007. godini.
Aslan Zenuni stigao je ove jeseni iz Tetova, gotovo mjesec dana smo čekali na dozvolu za registraciju, a od sredine prvenstva ovaj zanimljiv napadač počeo je konkurirati i za sastav. Ulazio je u igru povremeno, pretežno u drugom dijelu, a pamtimo i danas njegovo odlično proigravanje Rožića za izjednačujući pogodak u Labinu gdje smo osvojili bod.
Silno bismo željeli ovdje ocijeniti nastupe Josipa Maroševića, igrača koji je jesenas stigao sa Islanda, no ozljeda je bila jača i nije mu dozvolila više od početnih 15 minuta u Žminju. Igrač koji je sa svojih 20 godina iskusio mnoge nogometne kore kruha, i bio ponajbolji strijelac drugoligaša iz Koprivnice, kao i svog donedavnog Vikingura sa Islanda. Iskreno se nadamo da će već proljeće dati potvrdu Josipove kvalitete te da će njegovim pogocima Polet ispisati nova poglavlja u predstojećem nastavku natjecanja.
|
|
|
|
|
|
 Ciljevi za 2008. su zadržati momčad na okupu, a sa jednim do dva kvalitetna imena pojačati konkurenciju. Nekima će se već ovog proljeća sugerirati posudba kako bi igrama izborili eventualnu priliku za jesenski povratak. Polet već duže vrijeme radi planove najmanje pola sezone unaprijed, te se stoga već danas intenzivno vrše konzultacije sa igračima koji bi na jesen trebali činiti još čvršću okosnicu kluba.
Sponzori su uvijek i gorka i slatka tema svih sportskih kolektiva. Moramo spomenuti da smo uz stalnog i dugogodišnjeg sponzora Netra Computers u 2007. godini dobili još dva vrlo značajna. Prima pivo (Robić d.o.o.) i Kontrol biro d.o.o. iz Zagreba, te je u mnogim segmentima upravo ta pomoć bila vrlo važna. Ostali su ostali u svojim okvirima, ali velik je uspjeh da je Polet uspio zadržati i sve svoje stare sponzore u dosadašnjim okvirima. No liga je izuzetno skupa, potrošilo se gotovo 25% više od planiranog i nužno je potrebno zatvoriti financijsku priču proljeća kako ne bismo ušli u neplanirane probleme. Čitave sezone nismo tražili pomoć nikog sa strane i u okvirima spomenutog uspjeli smo zatvoriti financijsku i sportsku priču izuzetno kvalitetno.
2008. godina bi trebala donijeti i neke promjene u organizaciji, a možda i vođenju kluba. Izborna skupština najavljena za 16. veljače je pred vratima, a o angažmanu svih članova, prijatelja te rukovodećih ljudi ovisi daljnji napredak kluba.
Do tog datuma će i seniori Poleta obaviti gotovo 70% priprema za predstojeću sezonu, a zahvaljujući pokrivanju svih troškova priprema od strane poduzeća Kontrol biro d.o.o. iz Zagreba biti će odrađene i sedmodnevne pripreme u Puli od 02. – 09. veljače 2008. Nastavak prvenstva je predviđen za 01. ožujka, a gostovanje u Poreču ponudit će mnoge odgovore o mogućnostima Poleta za proljeće. Uvjereni smo uz veliku i brojnu podršku navijača Poleta koji su zasigurno zaslužili postati nova i posebna priča, no o njima na kraju prvenstva.
|
|
|
|
|
|
 Već po završetku proljetnog dijela prvenstva, svjesni svih kvaliteta ekipe Poleta najavili smo stepenicu više, iako smo stvarno bili svjesni da je što je vrijeme više odmicalo letvica bila sve više i sve čvršča. Osjetili su to već u proljeće naši suparnici u velikogoričkom kupu koji smo suvereno završili uvjerljivom pobjedom u finalu nad tada drugoplasiranom ekipom u JŽNL naših susjeda iz Mraclina rezultatom 5 : 1. Po završetku prvenstva Polet su napustili Prelec (Radnik) i J. Rožić (Jelačić), a pristigli su Hajduk (1987, Turopoljac), Španić (1988, Križevci), R. Petravić (1989, H. Dragovoljac), Stipaničev (1983, Jelačić), Cetić (1987, Radnik), Sedmak (1987, Radnik), te Branimir Grilec dotadašnji vratar Mraclina koji je svojim dolaskom itekako odteretio Domitrovića, te pridonio vratarskoj kvaliteti Poleta. Hajduk, Španić i Stipaničev su se već nakon nekoliko utakmica istinski nametnuli struci te su prva dvojica od samog starta prvenstva izborila standardne pozicije u momčadi. Moramo spomenuti svakako da je čitav kolektiv u ljetnom pripremnom periodu dodatno napredovao te da se politika kluba u kojoj se teži da ekipa uz neznatne promjene ostaje što duže na okupu pokazala itekako opravdanom. Polet je danas respektabilan nogometni kolektiv na širem području županije i grada Zagreba, ovih dana imamo čast suočiti se sa pozivima prvoligaških ekipa za prijateljskim utakmicama što nije nikako čest slučaj u ovakvim situacijama. Osim zanimanja za ekipu, danas smo u poziciji primati brojne upite igrača o mogućnostima igranja za NK Polet, što jako godi. Prvenstvo kjeg smo se svakako pribojavali, jer osim što smo se spremili na fizičkom planu, klupska logistika prikupila je podatke o snazi konkurentskih ekipa (I. Zeline, Strmca, Save, Bistre, Metalca, Libertasa i Sokola) za koje smo procijenili da će nam biti najopasniji konkurenti u borbi za vrh. Ovim ekipama pridružila se ekipa Dugog Sela, no Polet je od samog početka pobjedom nad vrlo dobrom ekipom Sokola na njihovom terenu najavio pohod ka vrhu. Nije nas poremetio ni neplanirani, ali i nezasluženi poraz u Zelini, kao ni djelomični pad igre nakon Dugog Sela, a počevši sa utakmicom u Kurilovcu pa do infarkt utakmice u Buševcu sa Slogom Maris. U posljednjih nekoliko kola u dva derbija (Sava i Bistra) pokazali smo sve svoje kvalitete i najavili da dolazi vrijeme priprema za nastup u višem rangu. Polovina prvenstva je gotova - Polet sa 13 bodova prednosti pred pratnjom ima gotovo siguran naslov prvaka u svojim rukama. Kalkulacije govore da bi Polet u proljeće trebao izgubiti 8 utakmica, dok Dugo Selo ili Bistra ne bi smjeli izgubiti više od 3 da bi na kraju neka od te dvije ekipe završila ispred Poleta. Kalkulacije i teorija su jedno - praksa drugo. U 2005. godini u 30 prvenstvenih kola (proljeće - jesen) Polet je izgubio 4 utakmice, ove godine u 32 prvenstvene i 4 kup (ukupno 36 službenih susreta) bilježimo ukupno 3 poraza što znači da ova ekipa u 66 službenih utakmica u 2 godine bilježi svega 7 poraza. Još jedan podatak je vrlo važan - Polet kod kuće nije izgubio od 18.09.2005 (kada nas je iznenadila Sava), a u 2006 godini od 16 prvenstvenih utakmica bilježimo 15 pobjeda i jednu neodlučenu sa Radnikom u svibnju ove godine kada je završilo 1 : 1. Polet danas osim uvjerljovosti nosi epitet najefikasnijeg napada (64) i najbolje obrane (14), što itekako daje prilog tezi da je doprinos osvajanju prvog mjesta dala čitava ekipa. U listu strijelaca upisalo se čak 10 igrača što svakako govori o tome da Polet danas raspolaže sa širokim kadrom igrača koji su spremni ispuniti sve zadaće koje se od njih i traže. Danas je zajedničkim sastankom i službeno zaključena sezona. Izvršene su i obaveze zajedničkog fotografiranja, ali su i dogovorene obaveze i ambicije s kojima ulazimo u novu 2007. godinu, a koje će se zasigurno temeljiti na sportskom rezultatu igrača ali i podršci struke i predsjedništva za predstojeće nam izazove.
|
|
|
|
|
|
|
 Još jedna sezona je iza nas, 3. mjesto možda nije realan odnas kvalitete, rada i ulaganja, no mi smo izuzetno zadovoljni, kako rezultatima, tako i radom i ponašanjem čitavog pogona. Teško je u ovom trenutku ne priznati da smo očekivali više, no realno izuzetno teško je bilo nadoknaditi izgubljeno od jeseni. Nažalos tih jesenskih 7 domaćih i 3 izgubljena neplanirana boda u Zaprešiću koštala su nas prvog mjesta. Radnik je i više nego zasluženo osvojio naslov druge godine zaredom, na čemu igračima i vodstvu velikogoričkog kluba iskreno čestitamo, no nažalost i ove godine plasman u viši rang moraju potvrditi u kvalifikacijama, što će biti vrlo, vrlo teško no nikako ne i neostvarivo. Mraclin je lukavo iskoristio sve slabosti i kikseve protivnika izvukavši maksimalni učinak iz ekipe što je na kraju rezultiralo odličnim 2. mjestom. Polet je svoj jesenski plasman popravio za jedno mjesto, osvojivši na kraju 3. mjesto u trolistu velikogoričkih klubova, dokazavši da je NS Velike Gorice nogometno još uvijek najjači u županiji. Za utjehu nam može poslužiti činjenica da nam je napad najefikasniji u ligi, obrana na odličnom trećem mjestu po broju primljenih pogodaka, a da smo proljetni dio odradili kao druga momčad lige odmah iza Radnika. Ambicija za prvo mjesto splasnula je neplaniranim porazom u Jaski, te normalnim padom motivacije nakon tog poraza što je na kraju rezultiralo plasmanom na treću poziciju. No cilj je ostvaren, a realno, nikada nije ni dolazio u pitanje plasman u novoosnovanu IV HNL. Jedni smo od rijetkih klubova koji imaju sve infrastrukturne i natjecateljske uvjete za novi rang natjecanja, licencirani trenerski kadar u svim kategorijama, a uskoro očekujemo i imenovanje sportskog direktora sa licencom A, shodno zahtjevima natjecanja IV HNL. Najveći teret na svojim leđima iznjela je okosnica igrača koji su već nekoliko godina zajedno u klubu, Berković i Sučić pokazali su se kao vrlo dobra pojačanja i odlično se uklopili u kolektiv, a pomak u ekipi napravljen je zahvaljujući izvrsnom Ivanu Prelecu i nimalo slabijem Tomislavu Prekratiću. Neven Novosel je ove sezone zablistao već u prvom kolu protiv Stupnika, da bi visoku klasu ponovno potvrdio u posljednjih nekoliko kola. Domagoj Zaloker, Damir Ćopić, Igor Rožić i Siniša Ferenček odigrali su upravo ono što su treneri tražili od njih, a u mnogim utakmicama čak i više od toga. Domitrović i Noršić standardno sigurni, Butković odličan u prvom dijelu sa neznatnom stagnacijom u nastavku, Sovinu je nažalost ozljeda udaljila od terena i upitnan je nastavak njegove karijere. Slično je bilo i sa Josipom Rožićem koji je tek u drugom dijelu proljetnog nastavka uspio dosegnuti konstantu nakon ozlijede. Najviše smo očekivali od najiskusnijih Beloše Fijana i Bibića, no oni nisu bili ni blizu okvira svojih prethodnih nastupa. Najbolji igrač i strijelac JŽNL zaustavljen obavezama na poslu nije uspio skupiti 15% ukupnih treninga što je itekako rezultiralo kvalitetom i količinom njegovih nastupa. Ozljeda koja je Nenada Bibića još prošle godine izbacila iz stroja više od 4 mjeseca, nakon oporavka donjela je drugi problem - višak kilograma koji ga sprečava pružiti sve što zna. Neno je odličan igrač i još bolja osoba a koliko je njegovo znanje i iskustvo veliko dokazao je sa 8 pogodaka u 2 posljednja prvenstvena kola. Šteta što je prvenstvo završilo. Za Polet je ostao još kup, u finalu kojeg smo četvrtu godinu zaredom, a osvajanje upravo tog trofeja bit će određena satisfakcija igračima i vodstvu za propuste u prvenstvu. No bez obzira na kup mi smo već gotovo mjesec dana okrenuti ka jeseni. Još zimus dogovoren prelazak Vedrana Stipanićeva iz Jelačića, ovog ljeta će biti i realiziran, a prije nekoliko dana predsjednik Poleta dogovorio je prelazak Igora Hajduka, trenutno najvećeg potencijala velikogoričkog područja, u redove Poleta. Igor je napadač, igrač Turopoljca iz Kuča, rođen je 1987. godine i u posljednjih nekoliko sezona daleko najbolji strijelac lige u svim kategorijama za koje je nastupao, a danas je kao junior najbolji strijelac seniora Turopoljca. Na meti struke je i povratak našeg igrača na posudbi u Jelačiću - Danijela Ćopića, obrambenog igrača koji ove sezone igra vrlo dobro u redovima Jelačića. Sva pojačanja Poleta trebala bi biti ispod 21 godine što samo potvrđuje orjentaciju Poleta na budućnost, a od jeseni ćemo svakako otvoriti mjesto za 3 igrača juniora Poleta, koji su svojim zalaganjem zaslužili da odjenu seniorski dres. Na kraju potvrdit će to i registriranje 30 mladih nogometaša te dovođenje još 2 kvalitetna trenera u rad omladinskog pogona, koji će time svakako uz već postojeći kadar i nogometaše dobiti obrise omladinske škole.
|
|
|
|
|
|
 Drugu godinu zaredom naslov jesenskog prvaka JŽNL osvojila je ekipa Radnika. Iako su mu mnogi nakon ovoljetnog neuspjeha u kvalifikacijama predviđali dug i težak oporavak, Radnik je izvršio brzo i efikasno osvježenje i izrastao u lidera jesenskog dijela. Iako su mnogi iz velikogoričkog tabora i dalje skloni nezadovoljstvu na kraju prve polovice prvenstva, koje je prvenstveno usmjereno ka vodstvu lige i ljudima u crnom, stiče se dojam da je Radnik ipak na kraju nadmašio očekivanja i zapravo izvrsno iskoristio slabosti svojih protivnika. Drugoplasirana Bistra i trećeplasirani Mraclin zaostaju tek 3 boda za vodećim Radnikom i unatoč čestim spominjanjima te dvije ekipe kao velika iznenađenja prvenstva, obje ekipe su od početka ušle u krug favorita i na kraju jeseni taj epitet u potpunosti opravdale, a mnoge teške utakmice iz kojih su upravo te ekipe izlazile kao pobjednici pokazale su vrlo dobru stabilnost i vođenje obje ekipe. Prva dva favorita prvenstva su ispod trećeg mjesta. Polet je treću godinu zaredom na 4. poziciji nakon polovice prvenstva i realno, trebalo bi se dogoditi veliko čudo da se ostvare zacrtani planovi. U jesenskih 15 kola je doslovno posijano velikih 15 bodova i nikome nije jasno što se dogodilo sa ekipom koja je u proljeće proharala ligom, a i u ljetnoj stanci je dodatno ojačana. No tradicija loših jesenskih igara već treću godinu je nastavljena, a pojedinci su očito precijenili svoje mogućnosti i kvalitete, a time i dodatno pojačali tezu o kvaliteti igrača iz „turopoljskog“ bazena. Iskra Zelina, drugi papirnati favorit, nakon vrlo dobrog starta neočekivano posustaje u drugoj polovici prvenstva što na kraju dovodi do velikog zaostatka. Sava iz Samoborskog Strmca i Strmec iz Bedenice standardno ostvaruju pomak ka gornjem dijelu tablice, a uz Stupnik koji je po nama ipak ponio epitet najugodnijeg iznenađenja, čine 8 klubova koji imaju najizglednije šanse za plasman u novu 4. HNL koja kreće od iduće jeseni. Neugodno iznenađenje jeseni su svakako ekipe Jaske i Dugog Sela i iako će u proljeće upravo te dvije ekipe pokušati sve da uđu u grupu prvih 8, realna procjena je da će to biti vrlo teško.
Polet je još jednom razočarao. Nakon izvrsnog ljeta i prva 3 kola nitko nije sumnjao u potvrdu ovogodišnjih najava da nas ništa osim vrha ne zanima. No obrana je u prvoj polovici prvenstva igrala vrlo neoprezno i nekoordinirano, a iz utakmice u utakmicu su se upravo takvoj igri približavali i napadači. U čitavoj pripremi učinjeno je nekoliko velikih i ključnih pogrešaka, ali i kasnijih događaja na koje se nije moglo utjecati.
1.
Uz poznate slabosti u obrani vjerovalo se da Mamić može odigrati jesen no njegovo koljeno je otkazalo već nakon prvog kola što je samo potvrdilo raniju dilemu da nam na takvim ključnim pozicijama trebaju zdravi i spremni igrači.
2.
Mamićeve zamjene nije bilo. Ivan Nosić nije prošao pripreme i na prvom treningu se pojavio tek u rujnu, a Leonard Sovina igrač koji je prošao sve u nogometu dokazao je još jednom koliko voli sebe i svoju osobnost, a ne voli klub i nogomet i zapravo podredio klub, igrače, trenere i vodstvo, samome sebi i vlastitoj inspiraciji koje u ovom dijelu prvenstva gotovo da i nije bilo, a vrlo brzo je uspio zaboraviti tko je potrošio dane i dane vremena i novaca da isti igrač naplati pozamašnu svotu svojih profesionalnih potraživanja iz prvoligaškog Zagreba.
3.
Povrede Bibića s kraja proljetnog dijela te njegov ulazak u pripreme tek krajem kolovoza, Beloše-Fijana u trećem kolu, te Komšića u četvrtom, mnogo su poremetile u igri Poleta. I dok je Beloša-Fijan počeo igrati tek u 14. kolu, Nikola Komšić, najveće pojačanje Poleta u ljeti još je uvijek izvan stroja, a njegov se povratak očekuje u proljeće. K njima se pribrojio i vrlo standardni Damir Ćopić, koji je bio itekako važna karika u igri Poleta i čije se neigranje nakon povrede u posljednja 4. kola itekako osjetilo. Bibić je počeo igrati sredinom prvenstva, u nekoliko utakmica pokazao je svu svoju raskoš, no višak kilograma koje nije uspio skinuti i početna nepripremljenost ostavile su veliki trag i drastično smanjile njegov doprinos u kolektivu.
4.
Ivica Domitrović je trebao biti jedna od važnijih poluga ove ekipe, ali je i njegova nesigurnost u prvom dijelu prvenstva direktno utjecala na gubitak nekih bodova, no kako se prvenstvo bližilo kraju Domitrović je bio na razini očekivanog kao i drugi vratar Poleta Dalibor Mazulović.
5.
Vođenje ekipe se ponekad uklopilo u liniju jesenskih igara, a mnogo eksperimenata tokom čitavog prvenstva i neimanje prve jedanaestorice koja je trebala biti zacementirana dodatno utjecalo na rezultat i plasman, a u ponekim segmentima se toleriralo i previše međusobne komunikacije u ekipi, što je unazadilo i igru i ponašanje u ekipi.
Siniša Ferenček, Tomislav Sedmak i Igor Rožić bili su najstandardniji nogometaši Poleta. Vrlo blizu te trojke bio je Domagoj Zaloker čija igra, borbenost i želja nikada nije dolazila u pitanje, a njegov burni temperament ponekad je negativno odjeknuo i među suigračima, što će sigurni smo ispraviti već ovog proljeća. Neven Novosel, igrač velikog kapaciteta i znanja bio je najveće Poletovo razočaranje jeseni iako njegova želja i igra za kolektiv nikada nije bila upitna. Zato očekujemo i s pravom vjerujemo da će upravo proljeće biti Novoselovo.
Mario Nuić se odlično snašao na poziciji stopera, a ukoliko uspije poraditi dodatno na fizičkoj pripremi očekuje ga velika karijera upravo na toj poziciji, a u 13. i 14. kolu je svu raskoš svog talenta pokazao i Ivan Nosić, no svakako se mora potruditi da takve igre postanu konstantne a ne tek bljeskovi u dugačkom prvenstvu, a Vedran Butković je unatoč većim očekivanjima ostao na razini proljetnih igara, što na kraju i nije bilo tako loše, no za još veće domete mora se svakako riješiti ponekad jako vidljive bojazni u duel igri. Josip Rožić je na razini svojih igara i ukoliko zanemarimo pogrešku koja je u posljednjim minutama posljednjeg kola kumovala pogotku Zaprešića, njegov doprinos će uvijek biti usmjeren ka pomaku igre prema dodatnoj kvaliteti. Perica Živko i Dubravko Kriste nažalost nisu ispunili očekivanja. I dok bi za Živka i vrijedila ona o premalo prilika za dokazivanje, Dubravko Kriste je imao mnogo prilike da izraste u zvijezdu no očito ove jeseni nije išlo. Ognjen Hleb je kako je prvenstvo odmicalo izrastao u jednog od ključnih igrača, no nakon početka malonogometnog turnira i njegovog angažmana na dva kolosjeka a da o tome nije obavijestio trenere bacilo je nepotrebnu mrlju na njegov doprinos ekipi.
Neki će konstatirati da je Polet sa dva neiskorištena jedanaesterca (Sava i Bistra) i vratnicom Fijana u 87. minuti u Zaprešiću sa svega 6-7 metara prokockao velikih 8 bodova i naslov jesenskog prvaka i ukoliko bismo prihvatili i takvu teoriju, podatak o tek tri sekunde koncentracije svakako govori o faktoru sreće. No sreća prati hrabre, a hrabrosti je svakako nedostajalo u nekim trenucima, a na kraju se vrlo teško oteti dojmu da smo upravo preživjeli još jednu Poletovu jesen koja je bila daleko ispod kvalitete pojedinaca i kolektiva.
|
|
|
|
|
|
 Prigodnim domijenkom i završnim presjekom sezone kroz obraćanje predsjednika Nenada Črnka nogometaši Poleta i službeno zatvorili natjecateljsku 2004. godinu. "Iako smo očekivali više u bodovnom saldu samim plasmanom smo itekako zadovoljni, a više od svega nas veseli činjenica da i dalje na terenu i van njega dišemo jednim plućima i da za sve nas kuca zajedničko srce. Osim toga rezultat je još veći kada vidimo da je ostvaren u jednoj predivnoj sprezi mladosti i iskustva. Klub u kojem je više od polovice igrača mlađe od 20 godina i koji već sada ostvaruje takve domete zasigurno pred sobom ima lijepu budućnost..." - samo je dio riječi kojima se predsjednik Poleta na kraju obratio svojim igračima. U ime igrača kapetan Krešimir Beloša-Fijan zahvalio se upravi na podršci i organizaciji, te obećao da će u proljeće zasigurno nastojati popraviti plasman i u narednih petnaest kola pokušati izboriti drugu poziciju u ovom prestižnom natjecanju. Spomenimo još da i ovo druženje nikako ne bi bilo pravo kada se ne bi sjetili Željka Župetića i Davora Gudičeka koji su toliko toga lijepog ostavili ovdje, a oni su upravo večeras bili ponovno sa nama. Fotografije sa domijenka nalaze se u izborniku FOTO ALBUM (2004)
|
|
|
|
|
|
