 |
|
Putopisi -> SP Njemačka 2006 - Nürenberg |
|
|
|
|
|
|
|
 Brazil i Berlin ostali su iza nas. Nürnberg je bio slijedeće odredište i grad koji je trebao vratiti nadu Hrvatskoj. Na put smo krenuli dan ranije u subotu 17. lipnja, a ovaj puta smo prošlotjednu Cromu zamijenili Bavarskim automobilom BMW 320D – tek da budemo u trendu. U Nürnberg smo stigli u ranim poslijepodnevnim satima, a nakon smještaja u InterCity hotelu u samom središtu grada krenusmo u razgledavanje. Moram priznati da nas već dugo nije toliko oduševilo nešto kao Nürnberg. U proteklih 7 mjeseci obišli smo redom Budimpeštu, Beč, Prag, Berlin, no Nürnberg je grad o kojemu treba ispričati svakako posebnu priču. Sama gradska jezgra sa središtem opasana je ogromnim zidinama unutar kojih se krije obilje povijesnih zgrada i kulturnih spomenika. Čitavo središte grada je većinom pješačka zona, a upravo tih nekoliko slobodnih sati iskoristismo za razgledavanje i upotpunjavanje povijesnih činjenica.
|
|
|
|
|
|
 Središnje Nürnberške ulice i trgovi su već bile lagano popunjene, no na svakom dijelu prevladavali su navijači Japana. Poslije podne je vrlo brzo promaklo, a nakon isprobavanja specijaliteta i domaćih piva u jednoj od poznatijih pivnica u samom središtu grada odlučismo još malo vremena izdvojiti na ovaj prelijepi grad. Kako je večer sve više mijenjala dan kockasti dresovi su bili sve brojniji i sve glasniji. Upravo u toj smjeni dana i noći Gana je pobijedila Čehe, a veliko iznenađenje koje je samo potvrdilo ranije teze da ovdje slabih nema, u nama je probudilo nelagodu i tjeskobu uoči sutrašnjeg susreta s Japanom, a večernja utakmica Italije i SAD u kojoj su autsajderi Ameri sa igračem manje odnijeli bod Italiji sa igračem manje i bili bliži da ugrabe sve, polako nas je spuštala na zemlju.
|
|
|
|
|
|
 Bit će teško sutra, da, to je realnost koja nam je sve više bila u glavi. Nijemci su savršeno organizirali ovo prvenstvo, a osim smještaja, stadiona i ponude bili su nam dostupni mnogi bilteni i brošure pomoću kojih smo imali prilike osvježiti podatke koji su nam u tom trenu očajnički zatrebali. Prvi podatak koji nas je prelistavajući jednu od brošura zapanjio je da su Japanci za 6 mjesta bolji, te da većina njihovih igrača iz prvih 11 igra u jakim europskim klubovima.
Pa nećemo valjda i mi nastaviti niz loših nastupa europskih reprezentacija? No ubrzo je naše raspoloženje popravljeno dolaskom na središnji Nürnberški trg, gdje je desetak tisuća hrvatskih navijača dizalo temperaturu do usijanja. Sjetih se u trenu Berlina, a sama pomisao na sutrašnje grotlo na Franken stadionu ledila je krv u žilama. U ovakvom okružju ne možemo podbaciti, bio je zaključak s kojim smo mirno otišli na počinak.
Nedjeljno jutro okupano suncem svakako nam je počelo podizati atmosferu, a nakon doručka i odjave u hotelu krenusmo ka stadionu. Naravno i ovaj put smo imali veliku pomoć vrlo preciznog navigacijskog uređaja u našem vozilu koji je dostojno mijenjao Lindu, te smo bez problema stigli na stadion. Moram priznati da smo se pomalo pribojavali nedostatka prostora za parkiranje, no samim dolaskom pred stadion moje bojazni su nestale. Ogromne površine predviđene za parkiranje su se lagano popunjavale, a zbog sigurnosti korišteno je tek 30% ukupnih kapaciteta parkirališnih mjesta. Nisam siguran no ne bih mnogo pogriješio kada bih zaključio da ovdje ima parkirališnih mjesta možda tek nešto manje nego sjedala na stadionu. I to je Njemačka! Na svakom koraku briga da se gosti ugodno osjećaju.
|
|
|
|
|
|
 Svi stadioni u Njemačkoj su podijeljeni u 4 sektora (zeleni, crveni, žuti i plavi), a oznakom sektora na ulaznici slijedite putokaze koji su vrlo vidljivi i omogućavaju svim posjetiteljima vrlo brzu pronađu mjesto na stadionu.
Izlaskom iz automobila u sektoru za ulazak nasuprot našem ulazili su navijači Japana. I dok je nekoliko tisuća japanskih navijača strpljivo čekalo da prođu prvu kontrolu namjerno prošetasmo upravo dijelom koji su zaposjeli navijači našeg današnjeg protivnika. Sve je vrvilo od plavih dresova, bilo je tu samuraja, gejša i još kojekakvih navijačkih kostimografija, a mi smo iskoristili priliku da veliku većinu zanimljivih detalja zabilježimo na digitalne medije. I dok smo se mi divili svakojakim koreografijama nismo ni zamijetili da smo jedini „kockasti“ u moru Japanskih plavih dresova, te smo svakako obraćali mnogo pažnje na sebe. Shvatili smo to tek u trenutku kada su nas dozvale dvije Japanske pripadnice ljepšeg spola uz želju da se fotografiraju sa nama, a potom smo pomalo i mi postali atrakcija te smo postali vrlo poželjni za zajedničke fotografije koje će svakako ostati kao lijepa uspomena.
Vrijeme nas je ubrzo podsjetilo da moramo krenuti ka svom zelenom sektoru te da se vrijeme početka možda i odlučujuće utakmice približava. Na stadion smo ušli petnaestak minuta kasnije nakon vrlo rigorozne kontrole, a na tribinama nas je dočekalo staro berlinsko društvo. Iskoristili smo priliku za jednu zajedničku fotografiju sa Ottom Barićem uz zajedničku konstataciju da bismo za tri boda danas bili spremni mnogo toga učiniti, pa čak i goli plesati na tribini. Što se više približavalo vrijeme početka utakmice slika stadiona dobivala je sve prepoznatljivija crveno bijela obilježja, a kad se zaorila „Lijepa naša“ znali smo da ćemo i ovdje biti u velikoj premoći – još samo da se to preslika i na terenu, nitko sretniji od nas.
|
|
|
|
|
|
|
 Nažalost utakmica je samo potvrđivala naše strepnje, a već od samog početka uvidjesmo da će biti itekako teško. Nakon promašenog jedanaesterca Srne mnogo se toga okrenulo protiv nas, a fizička nepripremljenost naših igrača potkrijepljena taktičkim pogreškama s klupe, donijela nam je još jednu veliku nulu i nastavak posta bez postignutog pogotka. Stadion smo napuštali s nadom da ipak 3 utakmice zaredom ne možemo podbaciti, s nadom koja je polako prerastala u uvjerenje da će i naša vjera u Stuttgartu konačno biti nagrađena pobjedom. U tom uvjerenju napustili smo predivni Nürnberg, a nakon neočekivanog neodlučnog rezultata, toga popodneva, raspoloženje nam je popravila tek poluprazna autocesta od Nürnberga i nepunih 6 sati vožnje do kuće.
|
|
|
|
|
